To je moj Komšija Momo... Svaki dan nad nekim kontejnerom u banjalučkom naselju Starčevica traži bačene viškove srećnijih od njega. Ono što nađe odmah podijeli sa golubovima...
A golubovi ga prate u stopu.
Uvijek nasmijan, obraduje se djeci i zasmijava ih, moje curice mu mašu i smiju se kad ga vide...
Nikad ne traži ništa...
Sad kada počinje vrijeme porodičnih svetkovina, bilo bi lijepo kad bismo ponekad mogli pomisliti i na one koji nemaju ni porodice ni razlog za slavlje.
Mogli bismo tu silnu nepojedenu hranu ne bacati, spakovati je ljudski, ne biti lijen pa potražiti one koji nemaju ili im barem spakovati tamo gdje je traže.
Ne bacati hranu u smeće nego je staviti na vidljivo mjesto pored kontejenera, bilo bi lijepo da se uloži taj mali napor i tako pokuša spriječiti potpuno ljudsko ponižavanje i bar na trenutak nekom vratiti zrno davno izgubljenog dostojanstva.
Vratiti osmijeh kao Momin, taj lijepi trag da su tu pored nas, ti silni mali životi zauvijek nestali u velikim temama.
(6yka.com)
Bonus video:
