Pogodilo se. Na godišnjicu razaranja Dubrovnika, Pobjeda je krenula u novi juriš na izdajnike. Posebna su meta mediji koje vlast ne kontroliše. Monitor i Vijesti.
Da im uzme mjeru, u Pobjedi se pojavio i Senad Pećanin, nekadašnji vlasnik bosanskih Dana. Sa sarajevske distance on je primijetio da njegove kolege iz Vijesti i Monitora rade razne nepodobnosti.
“One koje su do juče nazivali fašistima danas pokušavaju predstaviti kao nekoga ko je u stanju ostvariti viziju prosperitetne, demokratske i slobodne Crne Gore”.
Da je razgovor vodio novinar, a ne režimski opsluživač, pitao bi Pećanina - zar ne primjećuje da zvuči baš kao da govori o sebi. Da 25 godina nakon razaranja Dubrovnika, 23 godine i osam mjeseci od deportacije bosanskih izbjeglica, državnog zločina Đukanovićeve Vlade, on u režimskom glasilu, o Miloševićevom šegrtu govori kao o nekom ko je u stanju ostvariti viziju prospetitetne, demokratske i slobodne Crne Gore. Jer, Pobjedi i Pećaninu Đukanović personifikuje crnogorsku nezavisnost.
Red je podsjetiti: Pobjedu devedesetih je uređivao Vidoje Konatar, današnju sređuje Draško Đuranović. Zajedničko im je vjerno služenje Milu Đukanoviću, koji je za dubrovačke epopeje izgarao za granice ispravnije od boljševičkih, a naših dana, nalaže deratizaciju onih koji odbijaju da zaborave šta je radio služeći Miloševiću i da žmure dok Crnu Goru pretvara u vlasništvo, svoje i famlije probranih.
Da je razgovor vodio novinar, pitao bi Pećanina da li primjećuje da ga intervjuišu u novini koju kontroliše onaj koji zna da ga jedino vlast štiti od polaganja računa za zločine rata i zločine pljačke. Zato vlast brani svim sredstvima, kao zjenicu oka svog.
Bivši šef Dana primjećuje da su “vlasnici medija u različitim dilovima sa vlastima, tajkunima, kriminalcima, sa crkvom i sa ratnim zločincima i bespogovorno pišu ono što se od njih zahtijeva”. Pravilno. Možda mu samo niko nije rekao da je vlasnik Pobjede Petros Statis u najrazličitim dilovima sa Đukanovićevom vlašću. Da u ime javnosti nepoznatih vlasnika firme registrovane na Djevičanskim ostrvima drži pod kontrolom cijelu obalu na potezu - Pržno - Miločer - Sveti Stefan. Da su za ljubav njemu, i onima koji stoje iza njega, promijenjeni uslovi ugovora. Smanjena kirija, a produžen rok trajanja zakupa hotela u Miločeru i Svetom Stefanu. Da im je zemljište u miločerskom parku dato na 99 godina, a odobreno da tu zidaju stanove za prodaju. Da je na najvrednijem parčetu crnogorskog tla vlasnik Pobjede nekažnjeni divlji graditelj. Da drži pod zakup po beneficiranim uslovima kilometar bisernih plaža. Malo mu i to: osim hotelskih, prigrabio je i plaže građana.
Zgodno bi bilo da nema nekontrolisanih medija pa da o tome odliježe tišina. Da se Pobjeda i Đukanović na miru busaju u junačke patriotske grudi.
Pobjedin gost je uočio da su nepodobni mediji htjeli medijski monopol na crnogorskom tržištu, Đukanović to nije dao, pa su zato ljuti. Možda ne zna da vlasnik novine u kojoj ga intervjuišu, na malenom crnogorskom tržištu, posjeduje Pobjedu i još tri medija - ukupno dvije dnevne novine i dva portala. Taj monopolčić osigurali su mu Đukanovićevi zakoni po kojima to nije medijska koncentracija. Možda Pećanin nije čuo da su urednici, direktori i saradnici tog medijskog carstva ruku pod ruku sa vlašću na izložbama pod naslovom Riječ, slika, neprijatelj, gazili naslovnice medija koji u ime domoljublja ne umiju da ćute.
Možda Pećanin ne primjećuje da se našao u društvu onih koji su iz nekontrolisanih medija, prebjegli na dvor. Postali njegov štit i progonitelji svih koji svjedoče o krvavim i prljavim tragovim režima. Pobjeda kao dvorska izvidnica ništa ne radi slučajno. Zna Đuranović da je sadašnja saradnja opozicije oko bojkota pučističkog parlamenta, nezgodna za gazdu. Zato je krenuo u novu turu lova na izdajnike.
Nekontrolisani mediji, intelektualci, političari, civilni aktivisti koji se od devedesetih zalažu za suverenu i slobodnu Crnu Goru unaprijeđeni su u izdajnike i saradnike četnika, jer smatraju da ova država nekažnjene zločine i zločine pljačke i nesmjenjivost vlasti preživjeti ne može. I zato što upozoravaju da je sijanje nacionalnih podjela i straha posljednja linija odbrane Đukanovićevog režima. Pećanin zna kako to biva: u opkoljenom Sarajevu hrabro je svjedočio istine koje nijesu bile po volji tamošnjih vlasti i bio proglašavan za izdajnika i četnika. Dok je bio novinar. Sad je postao advokat. Na stranicama Pobjede, Đukanovićev. Neuspješan.
(Monitor)
Bonus video:
