Dvadeset pet godina je prošlo od onog decembra kada je vladajuća politička elita vodila „rat za mir“ i nakon četvrt vijeka nekažnjivost tog zločina pokazuje svoje lice kontinuitetom politike koja je prepoznatljiva kroz kriminal, korupciju i nemoral i ideologiju militarizacije i prostituisanja društva.
Nakon dvadeset pet godina „uspješnog vladanja“, vidljiva je materjalna i duhovna pohara Crne Gore. Malo im je. Svoj naum vladanja strahom i siromaštvom žele finalizirati pretvarajući ovo što se državom više ne može nazvati - u vojni logor na braniku „gospodstvene“ Evrope. Izjavljuju kako crnogorska mladost voli da ratuje i kako im u te svrhe moraju obezbijediti služenje vojnog roka, jer neznaveni ne mogu obući tuđe uniforme i ginuti za njihove interese. To se zove uspješna politika nakon 25 godina nekažnjivosti zločina koji se zove „rat za Dubrovnik“. Istina, izgubljen je.
Treba obući nove uniforme, treba kupiti novo oružje, treba napraviti vojne poligone (zna se ko dobija procenat iz te nabavke - onaj koji na tome živi 25 godina) kako bi se pokazala spremnost za rat. Mladost Crne Gore se, kako nas je uputio bivši premijer, obrazovala kroz sistem planskog nerazvoja koji im je omogućio da njihovo znanje nije konkurentno, nigdje pa ni u Crnoj Gori , da su potkupljeni programima zapošljavanja nakon fakulteta koji ih umiruju i onesposobljavaju za profesionalni angažman, da su pasivni i izgubljeni. Izuzeci su mladi iz porodice DPS-a, ali oni i ne kane u vojničke uniforme, oni su poslušnici u sistemu i branitelji istog. Uniforme se spremaju za one bez nade i bez budućnosti. I ne samo to, „brinu“ o zapošljavanju mladosti kroz raznorazne porte i slične oaze za bogatu klijentelu gdje se otvara put ka legalizaciji prostitucije sa argumentom da ovo nasilje nad ženama, koje već postoji, treba legalizovati radi bezbjednosti klijenata koji kad dolaze u ovu „divlju ljepotu“ moraju imati potvrdu da se neće zaraziti...
Mladi imaju izbor. Vojska ili prostitucija , tu se obećavaju najbolje zarade u ovoj zemlji, bez obzira na obrazovanje. Spaseni su jedino oni koji su već dali prećutan pristanak na moralnu prostituciju, što je DPS specijalizacija za mlade ljude, a što se sve češće mora dokazati kroz etiketiranje i denunciranje izdajnika države samo zato što drugačije misle. Eto konkretnog i mjerljivog dokaza za zadovoljavanje EU i NATO standarda: broj uniformi po glavi stanovnika, nove vojne škole (pravi raj za one koji su do tada školovani u školama bez vode u WC-ima), vojni budžet koji raste (finansijski kolaps države pravi restrikcije zdravstvu i obrazovanju, a vojsci ne, svaka čast!), registrovane prostitutke, škola za prostitutke i slično. Napredak postoji. Što, zaista, više od toga traže ti divljaci sa Balkana čijoj je mladosti u interpretaciji njihove vlasti malo ratovanja?
Smatram da svaka osoba koja govori o povećanom interesu mladih ljudi u Crnoj Gori za vojsku i prostituciju čini zločin nad ljudima zarad vlastitog interesa opstanka na vlasti i podržava politike kontinuiteta nekažnjivosti zločina koji je DPS započela prije 25 godina sa Dubrovnikom.
Autorka je aktivistkinja Anime
Bonus video:
