Fidel Kastro - posljednji iz plejade „neponovljivih“ državnika koji su obilježili XX vijek. Neprikosnoveni lider Kube, „zemlje snova i boema“, čovjek koji je 1962 godine doveo planetu do ivice nuklearnog rata za vrijeme „Kubanske raketne krize“, komunista koji je držao najduže govore i tvrdio da je pobijedio imperijalni kapitalizam.
Don Kihot revolucije
Fidel je za sebe govorio da je „Don Kihot revolucije“, družio se sa Frenkom Sinatrom, obožavao bejzbol i tompus „kohiba“, nije volio ljude koji nose sat na desnoj ruci... Imao je preko 150 uniformi, a procijenjeno je dnevna soba, u kojoj je čuvao poklone od djetinjstva do danas, površine od 500 m2, sa eksponatima vrijedi više od svih Pikasovih slika zajedno. Rođen je 1926. godine u braku učiteljice i farmera, bio je visok preko 190 cm i izuzetne fizičke snage, doktorirao je pravo i filozofiju. Opčinio je dva nobelovca - Ernesta Hemingveja i Gabrijela Garsiju Markesa, sa kojima je bio iskren prijatelj. Divio se Abrahamu Linkolnu, drugovao sa američkim predsjednikom Džimijem Karterom, a pritom u svojim govorima, dugim i po nekoliko sati, oštro kritikovao američku državnu politiku. Nakon neuspjele invazije Sjedinjenih Američkih Država na Kubu, u „Zalivu svinja“ 1961. godine, 1.200 zarobljenih američkih vojnika zamijenio je za 500 traktora... Kada je 1973. godine u Čileu ubijen Salvador Aljende bio je siguran da je on sljedeći za likvidaciju na listi CIA-e. Tvrdio je da je na njega planirano oko 600 atentata i bio ponosan što je nadživio deset američkih predsjednika.
Legenda i diktator
Neprikosnoveni lider Kube redovno je držao vatrene i duge govore na Trgu revolucije u Havani (gradu pod zaštitom UNESKO-a i gradu oldtajmera), promovišući komunizam narodu koji je uglavnom živio u bijedi. Nasuprot tome, Kastro je bio hedonista, a sve u vezi sa svojim privatnim životom - ljubavnice, osmoro djece - čuvao je kao strogu tajnu.
Među najvećim političkim oponentima bila mu je kćerka Alina Fernandez koja je neskriveno pozivala na njegovo svrgavanje i tvrdila da je diktator i tiranin, dok je njena majka (Nati) živjela u Havani i podržavala Kastra. Alina je pobjegla sa Kube u Majami (SAD) i nikada se nije vratila, živeći skromno za razliku od njegovih sinova koji su uživali u moći svoga oca.
Voljele su ga mnoge žene - Dalija Soto Del Valje (supruga), Selija Sančez (jedina žena kojoj je bezrezervno vjerovao), Marita Lopez, Natalija Rivuleta (žena sa kojom ima kćerku Alinu Fernandez) ... Fidel je zavrijedio da 1959., '65, '95, '98. godine bude na naslovnicama „Time-a“, da ga obožavaju Dijego Maradona, Nenson Mandela ili Juri Gagarin. Posljednji veliki prijatelj bio mu je predsjednik Venecuele Hugo Čavez.
Na Samitu u Havani 1979. godine preuzeo je funkciju predsjedavajućeg Pokreta nesvrstanih. Nije krio rivalitet sa Titom, zagovarajući tvrd stav prema Sjedinjenim Državama i želju da „nesvrstane“ približi Sovjetskom Savezu. Tito je bio rezervisan prema Kastru, čuvajući dobre relicje sa SAD, ali uvijek prisan sa Fidelom, svjestan da je „komandante“ legenda od koje samo veća ona koja i danas živi kao ikona pobune Ernesto Če Gevara.
„Ko umre za domovinu živjeće“
Kada su Amerikanci 1962. otkrili otkrili da je SSSR na Kubi postavio svoje balističke projektile dalekog dometa i time praktično imao SAD "na dlanu". Kenedi je tada uveo pomorsku blokadu Kube kako bi prisilio sovjetskog lidera Hruščova na povlačenje projektila.
Nakon što je SSSR počeo sprovoditi socijalne i ekonomske reforme, Kastro je oštro kritikovao „takve eksperimente s kapitalizmom“, a 1989. godine odbio je Gorbačova i osudio „Perestroljku“. Godine 1998. govorio je zajedno sa papom Jovanom Pavlom II na trgu Revolucije u Havani, naravno, neuporedivo duže od njega. Posljednji veliki govor održao je u maju 2004. godine kada je govorio više od tri sata ispred 400.000 ljudi na temperaturi od preko 30 stepeni i nije čitao. Tada je imao 78 godina.
Britanski ambasador Tomas Peterson opisao je Fidela riječima: „Dok je govorio sa balkona predsjedničke palate djelovao je kao mješavina Hosea Martija, Robina Huda, Garibaldija, Isusa Hrista“. Predsjednička ovlašćenja, zbog bolesti, u julu 2006. godine prenio je na brata Raula, koji je i formalno 2008. godine postao novi šef države.
Posljednji put bio je na velikoj svjetskoj sceni početkom 2016. godine kada su Kubu posjetili ruski patrijarh Kiril i papa Franjo, što je prvi susret poglavara dvije crkve od raskola 1054. godine. Upitan kada će obrijati bradu i skinuti vojnu uniformu odgovorio je: „Kada se okonča revolucija“! Do kraja života nije zaboravio svoje drugove i slogan revolucije „Ko umre za domovinu živjeće“.
Bonus video:
