U prvom dijelu "Tajni javnog interesa" (Vijesti, Forum, 14. 10. 2016.), izneseni su neki primjeri nanošenja dugoročne štete prostoru, građanima, životnoj sredini, građenoj sredini, javnim finansijama. Odluke državnih institucija po automatizmu proglašavaju javnim interesom, a među njima su mnoge pogrešne u stručnom smislu, često sumnjive zakonske utemeljenosti.
Odavno je jasno da se zakonski okvir planiranja, zaštite i korišćenja prostora prilagođava „zaštitnicima javnog interesa“. Rezultati su odlični, za izabrane investitore (moguće i za predstavnike vlasti koja zakone i planove kreira), a poražavajući za lokalne zajednice, građane, životnu sredinu i budući uravnoteženi prostorni i privredni razvoj.
"Vlada je izmijenila odluku o urbanističko-arhitektonskom rješenju hotelskog rizorta Miločer kojom je smanjila nadležnost Opštine Budva nad planiranim stambeno-hotelskim kompleksom kojeg treba da gradi..."
U Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata usvojenom 2008. godine, drastično je narušeno ustavno načelo podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu. Time što je predviđeno da državne studije lokacije donosi (usvaja) Vlada. Državna studija lokacije je kategorija planskog dokumenta, a svaki planski dokument ima karakter i snagu zakona. Državna planska dokumenta, kao i zakone, donosi Skupština Crne Gore, lokalna planska dokumenta, kao i opštinske propise, donose skupštine lokalnih zajednica. Zakonodavna vlast donosi zakone, izvršna ih primjenjuje!
Uzalud je, postoje dokazi o tome, a i još su živi poznavaoci planiranja prostora, ukazivano da se ovakvom izmjenom učinjenom u važećem zakonu od 2008. godine, u odnosu na prethodni Zakon o planiranju, remeti suštinski princip podjele nadležnosti, time i kontrole, u donošenju i provođenju odluka. A kada nema kontrole, devijacije su neizbježne.
Objektivnom stručnom analizom je dokazivo da je najveći broj odluka o prostoru, sličnih ovoj poražavajućoj o Miločerskom kompleksu, zasnovan na pervertiranju principa odlučivanja i planiranja. Primjer narušavanja principa odlučivanja o prostoru sadržan je u navedenoj neustavnoj odredbi ugrađenoj u Zakon o uređenju prostora iz 2008. godine. "Duhovna vertikala" narušavanja principa u odlučivanju o prostoru, sa brojnim opasnim posljedicama, nesumnjivo je dosadašnji, tromandatni, čelnik Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Narušeni principi (zakoni) dovode do urušavanja sistema. Ovo je univerzalno načelo, proizilazi iz prirodnih zakona, a preslikava se i na zakone ljudske zajednice. I na sve sisteme koje uređene zajednice razvijaju za civilizacijsko napredovanje i suštinski kvalitet života.
Svake godine, s proljeća i jeseni, ponovo i ponovo trpimo štete od poplava, odrona, klizišta. Po pravilu, skoro bez izuzetaka, uzrok su pogrešne odluke o korišćenju prostora, koje kasnije opredjeljiju, sudbinski, budućnost i ljudi i prostora. Kratkoročna korist od takvih odluka pripada malom broju izabranih (investitora, političkih moćnika) a dugoročne štete, naravno, nama građanima. Socijalizacija štete, privatizovanje dobiti. Primjer sa koncesijama za male elektrane, u tom smislu je očigledan. Ne postoji čak ni integralno sagledavanje uticaja ovakvih intervencija. Mnoge studije uticaja na životnu sredinu su puka maska, kojom se često prikrivaju, a još ćešće izostavljaju ozbiljna istraživanja, opasnosti po prirodnu i građenu sredinu.
Prije skoro četiri godine, na početku upravo završenog poslaničkog mandata, postavila sam pitanje nadležnom ministru Kavariću o koncesiji za malu hidroelektranu na rijeci Bistrici. Ministar je bio neobaviješten: o devastaciji obala i korita Bistrice, pokretanju klizišta, predaji koncesije drugom privrednom društvu, nepostojanju građevinskog, ekološkog, hidrološkog nadzora... I sve to na jednom mjestu. Sead Sadiković je napravio potresnu reportažu o destrukciji ovog dirljivo lijepog prostora oko rijeke Bistrice. I potpunoj nezaštićenosti ljudi, uz nepojmljivu nezainteresovanost lokalne uprave Opštine Bijelo Polje.
Primjer Šekularske rijeke, nekontrolisanog zahvata vode kojim je vodotok ubijen, zauzimanja prostora na način svojstven samo organizovanoj kriminalnoj organizaciji, pokazuje tragične posljedice olakog odlučivanja u ime javnog interesa.
Građani su u položaju žrtve koja je opljačkana (nasilno oduzimanje prava na odlučivanje o prostoru, dragocjenom životnom resursu), a zatim prinuđena da plaća otimaču. Pod otimačem podrazumijevam aktuelnu vlast koja već decenijama uskraćuje, a često i oduzima, i građanima i lokalnim zajednicama, pravo na odlučivanje o prostoru. I koncesionare koje vlast oslobađa odgovornosti prema životnoj sredini i lokalnoj zajednici. Drugi ne bi postojali bez prvih. Dovoljan je čudovišni primjer degradacije prostora Dragišnice. Umjesto stroge novčane i zatvorske kazne, koncesionar - nasilnik je dobio obeštećenje za „izgubljenu dobit“. Obeštećenje smo, po odluci suda, platili mi građani. Nezaštićeni kao i priroda, u ime „ javnog interesa.“
Nekada se, ipak, po nešto završi u Tužilaštvu. Uz nagodbu i priznanje krivice, a šta mi građani imamo od toga? Kako ublažiti posljedice osujećene budućnosti tolikih generacija? Ko će reći investitoru koji je "pokriven papirima" krenuo u izgradnju vila za prodaju u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero: "U skladu sa Ustavom i zakonima države Crne Gore, uklonićete sve što je izgrađeno, vratićete sve u pređašnje stanje i platićete odštetu lokalnoj zajednici." A u pravnoj pouci na kraju presude, investitor će biti upućen da obeštećenje može da zahtijeva od onih čiji su se potpisi našli na dokumentima kojima su uzurpirana ustavna prava građana da odlučuju o prostoru.
Neki investitori, a mnogi visoki dosadašnji zvaničnici Crne Gore svakako, biće razočarani. Jer su pogrešno mislili da je Crna Gora privatna država?! A zapravo je republika!
Bonus video:
