Vidim da su Crnogorci masovno oduševljeni pobjedom Trampa na američkim predsjedničkim izborima. Sa ogromnim zadovoljstvom, i ovaj put, ne dijelim mišljenje i emocije sa većinskom voljom crnogorskih građana.
Trampova pobjeda ima jednu zanimljivu dimenziju - američki biznismen i novopečeni predsjednik je svojvrsna Roršahova mrlja - tu ne postoji nikakvo značenje, ali svi vide ono što žele da vide...
Tako Medojević klikće da je Tramp prepoznat kao neko ko neće podržavati balkanske autokrate. Samo nije objasnio ko ga je i na osnovu čega prepoznao kao takvog. Zvuči li uopšte vama to logično? Tramp nije političar, on je cio život biznismen. Biznis baš ne počiva na demokratskim principima, prije bi se moglo reći da počiva na jasnoj upotrebi Moći. Odnosno, metodološki gledano, biznis počiva na “autokratrama” koji imaju novac. I sad treba vjerovati da će takav čovjek ispoljiti zapanjujuću suptilnost u političkim procjenama svjetskih autokrata i diktatora. Sasvim suprotno, vjerujem da će Trampa fascinirati - autokrate, jer oni liče na ozbiljne “menadžere”, po mjeri kapitalizma čiji je Tramp jedan od simbola i zaštitnih znakova.
Takođe je naivno i očekivanje da će Tramp promijeniti nešto značajno u odnosima sa Rusijom. To je bila predizborna priča, kao i mnogo toga - poput hrpe fašističkih formulacija o raznim populacijama ili društvenim grupama. Uostalom, Hladni rat je bio najbolji posao u Americi XX vijeka. Tramp to zna. Sada, kada je predsjednik SAD, njegova retorika, ali i politički prioriteti biće bitno drugačiji...
Ipak, najzanimljivije djeluju oni Crnogorci koji, nakon što su reizabrali Đukanovića - koji vlada, na ovaj ili onaj način, gotovo tri decenije - seire nad padom dinastije Klinton i porazom političkog establišmenta Sjedinjenih država. Očito ih raduje (pretpostavljeni) prekid kontinuiteta u Vošingtonu, premda nemaju namjeru (ili želju) to učiniti u Podgorici.
Lijepa je ta nada da ćemo jednom vidjeti cinični neoliberalni politički establišment - poražen... Samo, ne ide to baš jednostavno. Evo, za razliku od Trampa, imali smo jednog pametnog političara kakav je Cipras u Grčkoj. Ne samo da nije uspio poraziti političku elitu, već je počeo da igra po njenim notama. Ne vjerujete valjda da to može uraditi Tramp, karikaturalni produkt upravo takvog kapitalizma? Ili - vjerujete. Onda ste pravi Crnogorac. Možete da vjerujete u svakavu budalaštinu. I po trideset godina...
Tako američki kauboj. Neka je Bog u pomoć Americi. (Ali i Crnoj Gori, ništa manje.)
A naš kauboj? Ohrabren Trampovom pobjedom i što je sa vrata sklonio Suđaju koju bi teško mogao obmanjivati, bar nakon svršetka NATO posla. On se sprema za rat sa medijima, NVO i opozicijom. A ni državni udar još nije prošao. A ka će ne znamo.
“Mislim da će to biti jako dobro za Crnu Goru, da ćemo stati na put ideji permanentne političke destrukcije određenih političkih medijskih krugova koji smatraju da pod plaštom svoje političke, medijske ili nevladine djelatnosti mogu da destabilizju državu.”
Ovom izjavom Đukanović je jasno nagovijestio u kojim pravcima će ići dalja funkcionalizacija “državnog udara”.
Sa ovakvom retorikom, Đukanović kao da se sprema za svoju Kristalnu noć. Poslije ovih ili još gorih riječi koje smo mogli čuti u režimskim (tzv. klozetskim) medijima svaki crnogorski buzdovan zna što mu je činiti. Nakon ovakve izjave, treba biti vrlo precizan: sve loše što se desi novinarima, NVO ili opozicionim aktivistima, koliko god bilo dobrovoljaca da pokriju prave krivce, zasluga je premijera Đukanovića.
Ozbiljan i promišljen političar se čuva ovakvih izjava. Čak i u državi koja nema tužioca spremnog (ili sposobnog) da sve to vidi.
Bonus video:
