Kao što nam je iz Amerike došao duhan, sifilis i izbori za miss, sada nam polagano dolazi i tržište. Zapravo ne toliko tržište, koliko Tržište. Radi se o religiji svetog Tržišta, holističkom i panmerkantilističkom pogledu na svijet, u kojem je cijeli kozmos, na svojoj makro, ali i mikro razini - zapravo tržište. Parafrazirajući Arthura Jensena iz filma Network, međunarodni sustav valuta, biznis i tržište, atomska su, subatomska i galaktička struktura cijelog svemira.
Možda ste i kod nas primijetili evanđeliste Tržišta? U tranzicijskoj ekonomiji, uništenoj korupcijom, ratom i privatizacijom, birokracije ugojene nepotizmom, nije ni čudo da su ih ljudi počeli pažljivo slušati.
Nakon što ratni huškači i bezubi koljači nisu ostvarili balkansko ekonomsko čudo, a nacionalne budnice i religijske uspavanke nisu omogućile ugodan san ili puni trbuh, mnoštvo se okrenulo zapadnim propovjednicima. Njihova poruka je bila nova, ali posve drukčija od onoga što su ljudi naučili.
Ideja da Tržište najbolje zna. Najbolje razumije. Najbolje reagira na dinamičan i nepredvidiv ljudski razvoj. Nagrađuje konkurentne i sposobne, kažnjava lažljivce i prevarante. Svatko je dio njega, pasivan ili aktivan. Roba, kupac i prodavač istovremeno.
Tržište ne diskriminira
Tržištu se treba prepustiti. Cijelog sebe i cijelo društvo. Bez regulacija da sputavaju, bez subvencija da utječu, bez obveza. Preuzimanje sudbine u svoje ruke. Ako želite zdravlje, sami uložite u njega, ako želite sigurnu starost, sami je osigurajte. Država je maćeha, koja traži od nas da njoj predamo svoju sudbinu, patronizirajuće raspoređujući naš novac - jer ona zna bolje.
Ali, zar nismo mi država?
Nemojte samo miješati demokraciju i tržište. Demokracija je dječja igra bez uloga. Koliko košta dati glas? Ništa. Nula. S porezom na to. Ljudi bacaju glasove na sve strane. Ali daj novac za nešto, kupi nešto, e onda se čovjek raspita, prouči pa tek onda odluči. Zato, neka Tržište odluči.
Ali, naravno, da je prihvatiti Tržište lako, prihvatio bi Tržište svatko. Naime, Tržište donosi istinu. A istina nije ono što ljudi žele čuti. Tržište vas je spremno pojesti, prožvakati i uništiti, a pogotovo vaše vrijednosti. "Nemaj drugih vrijednosti osim mene".
Volite li više majku ili oca? Vaš odgovor odlučuje tržište. Tko se pokazao konkurentnijim u roditeljskoj ljubavi? Tko je ponudio dobar omjer kvalitete i emotivne cijene? Ako imate više djece, koje se dijete pokazalo boljim startupom? U koje dijete treba više uložiti ili subvencionirati? Neka odluči Tržište! Ako Ivi ide dobro matematika, a Luka više čita indijsku mitologiju nego što šuta loptu, znate koje dijete će dobiti poklon za Božić.
Unatoč Ivi, Tržište ne želi da obrazujete svoje kćeri, koliko svoje sinove. Tržište ima problema s plaćanjem porodiljskog i autoritativnim ženama na čelnim funkcijama, pogotovo na globalnoj razini. Ako se bira između dva jednako dobra kandidata, Tržište želi da odaberete muškog.
Netko bi zlurado zaključio da Tržište diskriminira, ali ono je spremno prodavati svastiku i zvijezdu, nuditi križ i polumjesec, u svim bojama, svim rasama i na svim jezicima. Što tržište uzme ženama u visokoj politici, biznisu i akademiji, vrati im u tetama u vrtiću, seksualnim robljem ili konobaricama. Tržište nađe mjesta za sve.
Tržište jedino ne želi da obrazujete bolesne, invalide ili starije. Oni su, uz profitabilne iznimke, stvarno nepoželjni, osim kao roba ili kupci, tu su jednaki svima nama.
Biraj svoje bitke
I napokon, prestanite bacati novce na financiranje umjetnosti i neprofitnih organizacija! Sama riječ "neprofitno" je prljava i prokleta, a umjetnost zaslužuje postojati samo ako uspijeva na Tržištu . Ako netko želi kupiti knjigu, neka je kupi! A znamo da kod nas nitko ne kupuje knjige. Svi ti novci bačeni na andriće, maruliće, držiće, krleže - tko to čita?
Netko bi mogao reći da Tržište ne zanimaju knjige, ali ono trži knjigama gdje za to postoji interes. Nacionalna kultura malih nacija nije profitabilna. Tržište je tu blagonaklono jer nudi prijevode, ali preporuča okrupnjavanje i grupiranje. Nemoj pisati čakavskim, nemoj pisati hrvatskim, nemoj pisati srpsko-hrvatsko-jugoslavenskim, piši engleskim, pjevaj engleskim, dat' će Tržište!
Neprofitne organizacije i neprofitne medije zanemari. Što se ne čita, ne postoji. Što se ne plaća, ne vrijedi. Ako je netko toliko moćan da može kupiti sve medije, pa onda može kupiti i političare i sudstvo. Istraživačko i neovisno novinarstvo je zanimljivo ljudima kao opera. Biraj svoje tržišne bitke.
Isto tako povijest. Tržište pazi kako se ljudi osjećaju. Emocije su bitan dio tržišta. Neka ljudi odluče sami kakva je bila naša povijest. Licitiranje mrtvima jako je popularno na tržištu , što veći broj, to je proizvod popularniji. Manjak kvalitete nadoknađuje niska cijena i šarena ambalaža. Sve se izbalansira.
Općenito za znanost, marketing je najbitniji. Sve se može prodati. Zemlja je ravna, zrak daje rak, avioni nas ubijaju svojim tragovima, tabletama se odgaja neposlušno dijete, lijekovi protiv boli ne stvaraju ovisnost. Znanje postaje dogovorena subjektivnost, zapakirani proizvod vrijedan kupovine. Sve Tržište odlučuje!
Iako se ljudi trebaju okrenuti sveprisutnom Tržištu , još se mogu čuti glasovi huliganskih tesara i bravara koji bičem napadaju Trgovce. Njihovo je vjerovanje kako je Tržište davno stvorilo narodima svijeta države i vidje Tržište da je država dobra i reče: "Od svih kompanija svijeta, države su odabrane mojom voljom da monopoliziraju teritorij na kojem se nalaze. Na celestijalnome javnom natječaju za socijalne, kulturne, moralne i ekonomske projekte, države su pobijedile sve protukandidate, neka im je pomazanička slava!"
No ja to sve nekako ateikonomistično gledam... zar nisu ljudi stvorili Tržište?
Bonus video:
