Dvaput su sve oči bile uprte u specijalnog tužioca. Onda kada je izabran i kad se šaputalo da bi baš on, Milivoje Katnić, mogao biti naš Eliot Nes. Neko ko će se zaista pozabaviti kriminalom u ovoj zemlji, nezavisan koliko se ovdje može biti. I drugi put, nedavno, dok je gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, objašnjavao zašto je 20 državljana Srbije uhapšeno baš na izborni dan, uz optužbe specijalnog tužilaštva da su pokušali da izvedu državni udar i uhapse premijera Mila Đukanovića.
Na stranu to što je gledalac domaće, filmski uzbudljive stvarnosti, mogao imati utisak da je, dok je tužilac hapsio budvansko krilo DPS-a, u pozadini svirala deveta Betovenova simfonija, a da su ječale gusle dok je objašnjavao kako je uz pomoć Boga zaustavio tok sudbine i utamničio dvadesetak krajnje neobičnih terorista, koji su namjeravali da nas zaviju u crno bez jasnog motiva i kredita na mobitelu. Nije problem u žanru, epski ili klasični Milivoje, stvar je ukusa. Na stranu i to što je premijer Srbije Aleksandar Vučić, nakon što je odlučio da preuzme šou, ustvrdio da je Milivoje uhapsio pogrešne zavjerenike, tanjevinu neku, a da su pravi, u stvari, kod njega u Beogradu. S druge strane, ni Aleksandar izgleda nije obaviješten o onim nekim sofisticiranijim grupama koje su vrebale sa strane i pratile Đukanovića, koje Milivoje nije uhapsio, ali zna da postoje. Šta je istina i kojem dvoru vjerovati, moguće da i ne saznamo. Bar ne uskoro. Ne bi bila to prva misterija u produkciji tajnih službi.
Ono što tužilac nije objasnio, a morao bi, je - zašto je baš, dok se odlučivalo o sudbini zemlje, a Đukanović u pozi kuma u izbornom štabu strahovao da bi ovoga puta mogao izgubiti vlast, morao da hapsi teoriste za koje je tužilaštvo znalo, kako je sam rekao, još početkom oktobra. On je u gostovanju na TV Vijesti kazao i da je ,,prije nego što je uhapšena grupa, uspostavljena kontrola nad njima”, kao i da je oružje ,,zaustavljeno da se unese u Crnu Goru”.
Zašto teroristi nijesu uhapšeni ranije? Zašto je Katnić baš na izborni dan biračima podijelio saznanja o pod kontrolu stavljenim teroristima, nakon što je menadžment policije podgrijao javnost da iza svega stoje neke političke strukture?
Nema toga ko može precizno odgovoriti na pitanje koliko je birača Milivoje tako tempiranim hapšenjem pravih ili šlampavih zavjerenika, podstakao da glasaju ili da uopšte ne pođu do glasačkih mjesta. Ali, o tome je li Katnić njegov tužilac kao i svi oni prethodni, može se egzaktnije govoriti. O tužiocu, složio bi se i on sam, bolje od svega svjedoče njegovi rezultati. Kad se oni saberu, ispada da je glavni Katnićev učinak to što je premijeru Đukanoviću uklonio s puta potencijalnog konkurenta u vlastitim redovima, Svetozara Marovića. Ostalo čeka.
Telekom - ništa. Katnić je slučaj pokrenuo bez članova porodice Đukanović, koje su američki istražni organi nacrtali kao učesnike ovog korupcionaškog posla. Ništa ni od afera povezanih sa Prvom bankom. Fijasko u slučaju Kalić, optužnica protiv Safeta Kalića i članova njegove porodice je pala. Veze Darka Šarića i crnogorskog vrha, od kojih su mnoge dokumentovane, nijesu ispitane. Policijska tortura - bez najodgovornijih. Silne opštinske korupcionaške afere opet ništa, iako su neke od lokalnih vlasti, opozicionih, obasipale Katnića prijavama protiv prethodnika. Ratni zločini, opet ništa. Prijave o zloupotrebama tokom izbornog dana još se ne pominju.
Osim što je sklonio Marovića, Katnić se istakao u pokazivanju zuba vrhu policijskog i bezbjednosnog sektora. Na samom početku stekao je imidž tužioca koji se ne šali, jer se suprostavio opstrukcijama Duška Markovića, šefa svih bezbjednosnih službi. U tom sporu presudio je Milo. Primirje traje. Biće zanimljivo vidjeti kakvi će odnosi među njima vladati ako Duško Marković postane novi premijer. Kome će Katnić da se žali?
(Monitor)
Bonus video:
