U zoru se budiš u gradu koji Sicilijanci zovu Paliemu.
Poodmakli septembar. A noć - avgustovska, vrela. Ulice glasne. Garaža ispod balkona se otvara na hidrauliku. Šarke na kapiji, vjerovatno ni jedan jedini put podmazane, proizvode zvuk kotrljanja felgi po asfaltu po kojem je prosut pijesak.
Histerija sirene kola hitne pomoći. Glasno dovikivanje muškarca i žene, melodija jezika stvorenog za kancone. Zvuk vespe koja čeka na semaforu. I još jedne. I još jedne.
Sjećanje premotava prvi dan u tom gradu koji su Feničani nazvali Ziz - cvijet.
Miris goriva za motokultivatore. Miris svježe ribe na pijaci. Miris bijelog luka u ljubavnom stapanju sa maslinovim uljem. Nevjerovatna ljubičasta boja loptastog patlidžana. Nevjerovatno velike brokule.
Sendviči sa bijelom džigericom pripremljenom u golemom loncu na ulici.
Mumije koje spavaju u katakombama. Normanska katedrala sa mavarskim rukopisom. Park sačinjen od dugovratih palmi. Barok na plećima antike. Bezbrojne barke u luci. Pločnici koji su zaista od kamenih ploča, poliranih stopalima niza naraštaja. Preko politure se razliva odbljesak ulične rasvjete. Trgovi, ulice, trgovi.
Oronulost i sjaj.
Ponovo škripe vrata garaže, ponovo brunda vespa.
Ukus gorkoslatkastog bijelog vina, plod loze koja je korijenom srkala sokove crne vulkanske zemlje. Terre siciliane. Orošena flaša na kojoj piše Passo di Luna. Mirisni buke tek raspuklog voća.
U popodnevnoj šoljici ukus topljene čokolade sa listićima limunove kore i pinjola.
Čekaš sunce koje puzi niz fasadu preko puta.
Budiš se u gradu koji su Grci nazvali Panormos, a Arapi to čuli kao Balarm. Prisjećaš se svog susreta sa njim u nekom od prethodnih života.
Nisi morao uspostavljati bliskost: razgrađuje se iz haosa stvoren poredak i obnavlja se kroz novi haos. To imaš u sebi. Taj južni princip slojevitih ljudi sa dušama koje poput spojenih posuda miješaju fluide raznih civilizacija - antičko vulkansko tlo, arapski smisao za ornamentiku i hedonizam i normansko-romejsku eklektičku volju za moć.
Mafija je filmski mit pretvoren u suvenir. Na magnetićima - Marlon Brando kao sicilijanski narodni heroj.
Lica iz filmova Braće Tavijani.
Susret pijace i dvora, susret raskoši i bijede. Susret tebe - stranca - sa svim tim u sopstvenoj dubini.
Prije nego sunce konačno preskoči palme na trgu i kupolu Teatra Massima, te se zaputi duž drvoreda u Via Volturno, da bi skrenulo desno u Via Tunisi, zavirilo kroz visoke francuske prozore i napokon ti dodirnulo obraze, stići ćeš još da zapišeš:
Ne budim se ja u Palermu, Palermo se budi u meni, postaji zauvijek moj.
Autor je urednik Deutsche Welle - programa na srpskom
Bonus video:
