Čelnici Evropske unije oživljavaju ideju vojske Unije kako bi pokazali da EU ostaje dinamična organizacija nakon katastrofalne godine. O jedinstvenoj vojsci se raspravljalo više desetljeća, ali nikad se nije ostvarila. Prijedlog i dalje ima gorljive protivnike koji ga vide kao nepotreban izazov NATO-u. U govoru o stanju Unije pred Europskim parlamentom predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker zaključio je da EU treba trajni sigurnosni stožer i zajedničke obrambene snage. Osjeća se osnaženim jer je London na pragu izlaska iz Unije, a Britanija je uvijek tvrdila da bi vojska EU jednostavno rastočila NATO. Njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen nastavila je na Junckerovu fonu tvrdnjom da je vrijeme za uspostavu Europske obrambene unije. Prijedlog u teoriji djeluje impresivno, ali u praksi bi se mogao pokazati još jednim pucnjem u prazno zbog tri ključna čimbenika: slabosti, opozicije i postojanja NATO-a.
Paradoksalno, bez Britanije će EU postati slabiji sigurnosni akter. Britanija i Francuska su dvije najjače europske vojske i ne protive se borbenim aktivnostima, za razliku od Njemačke koja vojnim operacijama pretpostavlja očuvanje mira. London je opstruirao svaki potez koji bi duplicirao NATO i razvlačio oskudne fondove. I bio je odlučan ostati transatlantskom vezom sa SAD-om. Ali, bez Britanije unutar EU ta bi veza mogla znatno oslabjeti. Većina lidera Srednje i Istočne Europe protivi se bilo kakvim posebnim snagama EU, tvrdeći kako bi odvojena obrambena struktura potkopala NATO u doba kad je Savez nasušno potreban u obrani protiv agresije Moskve. Resursi bi stoga trebali biti fokusirani na poboljšanje kapaciteta NATO-a, a ne na stvaranje slabije strukture bez Washingtona. Dužnosnici u tri baltičke države i drugima na liniji bojišnice, kao što su Poljska i Rumunjska, odlučni su u tome da samo NATO posjeduje vojnu moć da odvrati Moskvu te da bi bilo kakav prijedlog da se preusmjere resursi u jedinice EU oslabio njihovu uzdrmanu sigurnost. Ipak, nacionalne armije moraju biti ojačane kako bi učinile NATO učinkovitijim uz očuvanje i jačanje američke prisutnosti. Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća, upozorio je da bi EU trebala biti pažljiva kad je riječ o vlastitim ambicijama nakon Brexita. Institucije EU trebaju podržati inicijative dogovorene među članicama, ali ne nametati vlastite projekte jer bi to moglo potaknuti još država prema izlazu.
Ideja Europske vojske sama po sebi obmanjuje, stvarajući impresiju stajaće vojske. Ustvari, zemlje ulaze u vojne saveze jer okupljanje resursa osigurava veće mogućnosti. Međutim, ne postoji NATO vojska, nego su nacionalne snage integrirane zajedničkom zapovjednom strukturom. One postaju NATO snage u slučaju rata ili nekog drugog međunarodnog izvanrednog stanja. Osim toga, sam NATO je veći problem za bilo koju predloženu EU vojsku jer su obrambeni resursi i vojni kadrovi ograničeni. Također, kako bi postala učinkovita, bilo koja zajednička vojna sila treba biti komplementarna NATO-u i ne razvodnjavati transatlantsku solidarnost. Europa bez sudjelovanja SAD-a jednostavno ne bi mogla dobiti veći rat unutar svojih granica ili izvan njih.
Juncker tvrdi da EU mora poboljšati zapovjedne i kontrolne sposobnosti kako bi vojne misije bile koordinirane iz istog stožera. Ako sugerira ograničeni mandat za manje multinacionalne snage za odgovor na krizu, tada bi se to moglo pokazati korisnim. EU je od 2003. organizirala više od 30 međunarodnih misija, uključujući vojne, mirovne i one za obučavanje policije od Afganistana do Demokratske Republike Kongo. No, kritičari upozoravaju da Uniji nedostaje sveobuhvatna strategija pa se o misijama sporo odlučuje i raspoređuje ih na teren. Dakle, stvaranje međunarodnih snaga sa središnjim stožerom moglo bi ojačati granice EU, prekinuti krijumčarenje izbjeglica i druge oblike trgovanja ljudima, potaknuti borbu protiv piratstva i spašavanje brodova u havariji, osigurati dostavu humanitarne pomoći i pridonijeti protuterorističkim operacijama u bilo kojem dijelu Europe. Takve misije ne bi trebale uključivanje SAD-a ili masivnu vojnu moć. Drugi bi pozitivan rezultat moglo biti integriranje razlomljene obrambene industrije EU. Analitičari procjenjuju da bi vlade EU mogle godišnje uštedjeti više od 25 milijardi eura ako bi koordinirale svoje obrambene nabave kako bi se fokusirale na sveobuhvatne sigurnosne potrebe bloka.
Motiv za vojsku EU mogao bi biti racionalan: kako bi se demonstriralo da Europu treba uzimati u obzir kao ozbiljnijeg međunarodnog aktera, i to posebno u Moskvi. Međutim, još jedan propali projekt koji je više retoričke naravi, nego stvaran dubinski će utjecati na propadanje Unije. EU je bila uzdrmana neuspjehom u suočavanju s više kriza, uključujući i povećanje broja izbjeglica s Bliskog istoka. Umjesto da se trubi o viziji Europske vojske, Unija treba umjerenije i ostvarive ciljeve, kao što su snage za odgovor na krize. Neuspjeh u mobiliziranju podrške za bilo kakvu učinkovitu multinacionalnu jedinicu dodatno će naštetiti europskom projektu. Također će ojačati glasove izolacionista u SAD-u koji tvrde da su saveznici neskloni platiti za svoju obranu.
(Washington Mail; jutarnji.hr)
Bonus video:
