“Politika ima svoje prirodno mesto u naponskom polju između postizanja moći i rešavanja problema.“ Joachim Raschke, Ralf Tils
Naslovno pitanje glavna je podvalica terenskih aktivista DPS-a. Ova sumnja nije produkt pretjeranog promišljanja vladajućih manipulatora, koliko posljedica jednog okoštalog stanja - Gordijevog čvora koji će i nakon ovih izbora ostati nepresječen. Ova sistemska začkoljica, iako očigledna, previše dugo traje da bi bila slučajna!
Građani Crne Gore odavno su postali izborni robovi nekontrolisanog i nezajažljivog političkog establišmenta. Uskraćeni su za svaki osjećaj uticajnosti i prinuđeni su da glasaju za unaprijed određena “kadrovska rješenja” partijskih lidera. Njihov glas i ovog puta neće biti namijenjen konkretnom kandidatu za poslanika. Prosto uzevši, i ovog puta se, slučajno ili namjerno, zakasnilo za promjenom karaktera izbornih lista. “Puzajući totalitarizam” i na ovim izborima odnijeće pobjedu nad “direktno postavljenim legitimitetom”. Otvorene liste ili preferencijalno glasanje čekaće bolja vremena - druge izbore. Neki će reći da ova tema ne priliči ovom, izbornom trenutku. A, šta ćemo ako, ne daj Bože, dođe do postizborne “kupovine mandata”?
S druge strane, sadizam političkog marketinga ovih izbora već se uveliko koristi svojim oprobanim oruđem - kultom ličnosti. Zašto ovakva personalizacija izbornog procesa nije mrska većini aktera oktobarskih izbora? Zašto neki potenciraju vođe u svojim kampanjama, a ne stručne kvalitete svojih budućih poslanika ili ministara? Čemu apstraktne teme, a ne jasni stavovi?
Poznato je da kompleksnost i dinamika današnjeg društva uslovljavaju da institucije i imaoci javnog ovlašćenja moraju donositi brze i konkretne odluke. U ovom procesu kvalitet njihovog djelovanja zavisi, ne samo od njihovih stručnih, moralnih i radnih kompetenci, već i od kvaliteta eksternih konsultacija sa predstavnicima privrede, nauke i ostalih društvenih sfera. Ova dvosmjerena aktivnost povlači za sobom direktnu odgovornost onih koji donose odluke, ali i njihovu bespogovornu čast u slučaju uspjeha. Nekima u Crnoj Gori, osobito vječitim opozicionim liderima, ne odgovaraju uspješni i odgovorni. Tačnije, aktuelna vlast koja opstaje partitokratskim strahom i protivzakonitim interesom smjenjuje se ne samom najavom da će neki u vlasti, već i u opoziciji odgovarati za (ne)učinjeno. Pa makar, za početak, to bio i slab izborni rezultat! Samo odgovoran može smijeniti neodgovornog.
U ovom trenutku ovakva politička personalizacija ili javno preduzimanje odgovornosti dodatno motiviše biračko tijelo. Pored ovog, neophodno je spram neodogovornih i vječitih DPS ministara suprostaviti opozicione eksperte, potencijalne ministre, a ne medijske egzibicioniste. Kvazipatriotskoj zabrinutosti DPS-a, iza koje samo stoji uskoprknaški interes, na crtu treba da izađe nedvosmislena i realna socio-ekonomska tematika. Spram njihove bahatosti i lažne najave mora da bude istaknuta istina da nas čeka težak i neizvjestan rad. Odgovornost uslovljava odlučnost!
Pravi je trenutak da privredni subjekti, nevladine organizacije, strukovna udruženja, socijalno ugrožene grupe i ostali akteri svoje pojedinačne i kolektivne interese ciljano kandiduju kao neke od tema ove izborne kampanje. Ovo nisu predsjednički izbori niti referendum o NATO-u, ovo su parlamentarni izbori u zemlji kojoj je neophodno prestrojavanje na političkoj sceni. Ovo su izbori na kojima određene teme ne mogu ostati po strani i na kojima bi po posljednji put trebalo da slušamo konstataciju da smo tranziciono društvo. Ovo je kratak period u kome naša opozicija treba da pokaže i dokaže da je radija mjenjati sebe nego zakone, strateške odluke i stanje u institucijama. Ovo su izbori na kojima opozicija treba da ubijedi građane da njihovo upravljanje državom neće biti hijerarhijski proces kojeg usmeravaju samo vlada ili političari, odnosno lideri stranaka i njihovi lakeji. Ovo je pravi čas da se opozicija pozabavi problemima građana i ponudi barem neka rješenja. Varaju se šefovi izbornih štabova opozicije ako smatraju da je DPS i njihove političke priložnike moguće dobiti međusobnim omalovažavanjem.
Na kraju, odnosno početku, novog političkog razdoblja Crne Gore, svi akteri ovih izbora treba da budu svjesni činjenice da nad našim glavama visi mač enormne prezaduženosti, nezaposlenosti i opšteg osjećaja nesigurnosti. Jasno je da će svaki izborni legitimitet u ovakvoj situaciji trajati koliko i ljetnja rosa ako ne ostvari brze rezultate. Da li je moguće ostvariti brze promjene? Možda neko i obećava postizborni điha prevoz, gura automobile, otključava i radi sve moguće poslove tokom kampanje, ali niko ne treba da gaji ovakvu iluziju. Možda je već sada izvjesno da buduća vlada treba da uživa povjerenje što većeg broja građana. Zbog toga na ovim izborima i treba da glasati. Opoziciono, naravno!
Bonus video:
