Čovjek vjeruje da je Atlas (ali ne televizija). Riječ je o mitskom biću koje je, vjerovahu drevni Heleni, moralo da nosi cijeli nebeski svod na plećima.
Ali, idemo redom... Prvi čovjek DPS-a, Milo Đukanović stavio je lisice na ruke tzv. procrnogorskih glasača. Odlučio je da im “sveže ruke”. Saopštio je, mada se ovih dana ponaša neobično, ali, jasno je kazao da svaki Crnogorac mora dati glas njegovoj partiji, jer je svaka druga partija, slijedi iz rečenoga, anticrnogorska. Nastranu drskost i nevaspitanje koje emituje jedna ovakva izjava, ali ta njegova matematika lako se dokuči, nije on Pitagora, što god neki mislili o njemu. Poručuje MĐ da svaki “crnogorski” glas mora kod DPS-a, jer, samo oni, tvrdi Đukanović, vole, čuvaju i, što je najvažnije, razumiju Crnu Goru.
Uzgred, pozivom da svi “crnogorski” glasovi idu DPS-u, Đukanović je politički “sahranio” svoje jedine saveznike - SD i PCG. Jer, crnogorski glasač opozicije odavno ne vjeruje Đukanoviću. Više vjeruje svojim očima. Vjeruju mu samo glasači SD i PCG. I oni će ga jedini poslušati. To već govori o frci u vladajućoj partiji. Nema više one galantnosti prema saveznicima koja je bila uobičajena u vrijeme pune moći DPS-a. Ovako se Ivan i Darko mogu osjećati kao kandidati za psihologiju papirne maramice. Ali ne dok je u pakovanju, nego kad odleti u korpu, nakon vlažnog zagrljaja sa gospodarevim nosem...
Čitava sapunica oko lisica u tv debati na javnom servisu uglavnom je zasmijala domaći publikum. Ove Đukanovićeve lisice za procrnogorske birače su mnogo manje za smijeh. U suštini, sve su to sutonski signali.
Kao i sada već slavna izjava koja ga kandiduje za Atlasa našeg doba. Mada, meni ovo liči na klasičnu - nepromišljenost. A Đukanović, u ovoj fazi svoje viševjekovne karijere, pravi sve više sličnih “faulova”. Kao da ne poznaje mentalitet južnjaka, njihovu sklonost sprdnji i spektaklu. Nakon izjave da će nositi na leđima sve glasače Velike koalicije Ključ - što ih bude preko 15 procenata - Đukanović je učinio najbolji mogući marketing ključnim političkim konkurentima. Naime, budući da je očito golem broj građana koji žele premijera vidjeti konačno u nekom ozbiljnom poslu - a nošenje desetak hiljada ljudi na leđima to svakako jeste - nema sumnje da će ogroman broj glasača koji su do juče bili neopredijeljeni ili nezainteresovani sada unekoliko drugačije gledati na ove izbore. Jer, ukazala se mogućnost koja golica maštu... I više od toga. Premijer-rikša. Ko to ne bi volio vidjeti.
Ima, naime, u biografiji svakog diktatora jedan važan, presudan trenutak. To je onaj čas kada diktator počinje da gubi vezu sa realnošću. Diktatori su upućeni na uzak krug dvorjana i na socijalne rituale “elite” koja više nema dodirnih tačaka sa stvarnošću.
Neko će u ovim atraktivnim izjavama prepoznati pretjeran osjećaj sopstvene veličine i moći, koji očito krasi premijera. Vjeruje da je “izabran” (i prije izbora) i da može potegnut ka' i po jedan majčin sin. Vidjećemo.
Ipak, moram priznati da najogavnije djeluje kada se iz DPS zamjera opoziciji što je “jezik ulice” uvela na javnu scenu. Slične argumente potegli su povodom Markovog tv performansa. Čekajte, “jezik ulice” im nije smetao kada je Kusovčeva Pobjeda dosegla svjetski vrh u gadosti - tada je to bio “književni” izraz. Sada im je uzalud kukanje za lijepim manirima. Tog duha iz lampe oni su pustili. Jer, tada im “jezik ulice” nije smetao, budući da je bio upućen njihovim protivnicima, pa su tada seirili i prepričavali gadosti. Danas su začuđeni, kao “francjozefovske frajlice” u kupleraju...
Što više birača skine lisice koje im je stavio Đukanović, to je izvjesnije da će premijer morati da nosi. Markove lisice su suvenir. Ove Milove mnogo su opasnije.
Mada, lisice su samo neupotrebljivi komad metala bez - ključa.
Bonus video:
