Izbor pred kojim se pojedinac ili društvo nađu može biti prilika za mudar odabir. Da li će on takav i biti je sasvim druga stvar. U konačnom, od karaktera naših odluka dobrim dijelom zavisi kakvim životom živimo.
Izbor u politici se kreira na biračkom mjestu kada građanin odlučuje kome delegira svoj suverenitet u javnim poslovima. Kada je riječ o parlamentarnim izborima, onim višestranačkim, održanim nakon Drugog svjetskog rata, za manje od mjesec dana će u Crnoj Gori oni biti održani po deseti put. Kako smo birali do sada, ne treba mnogo komentarisati. Rezultat je očigledan - nemamo promjenu vlasti, odnosno niti jedna vlada nije bila kažnjena za svoje loše odluke. A nije da ih nije bilo: pohod na Dubrovnik, progoni, zatvaranja fabrika, siromašenje, prekomjerno zaduživanje, izdavanje garancija „investitorima“ koje su plaćali građani...
Preduzetničkim rječnikom rečeno, mada su građani redovno žirirali za pozajmice koje je podizala vladajuća garnitura, oni su nastavili sa žiriranjem čak i nakon saznanja da vraćaju tuđe kredite. Kao i kod mnogih drugih kredita u Crnoj Gori, i ovi politički su često podizani lažnim potpisima. Ipak, na kraju svake priče konstituisao bi se saziv parlamenta koji je donosio zakone i odluke koje je trebalo da sprovodi ona ista vlada koju je prethodno i izabrao.
I umjesto da sada racionalno sagledamo koji izbor učiniti, još jednom se to želi izbjeći i pošto-poto preći na polje iracionalnog. Umjesto da razmišljamo o tome da li smo mogli da se zaposlimo ili podignemo kredit bez veze, koliko smo čekali građevinsku dozvolu, koliko nas je koštala i da li je neko sve to dobio preko reda i za manje novca, da li administracija služi nama ili mi njoj... mi ponovo treba da bistrimo globalne brige. Drugim riječima, ponovo smo se susreli sa prepoznatljivim epskim predizbornim narativom. Tako je, ako možemo vjerovati određenim političkim akterima, veliki medvjed iz Sibira razjapio svoje čeljusti na Crnu Goru, ali lukavi kauboji sa Divljeg zapada to ne daju jer upravo namjeravaju da pohrane svoj nuklearni arsenal manje-više od Ulcinja pa do na kraj Boke. I mada je jasno da niti Rusi osvajaju Mojkovac, niti se Amerikanci iskrcavaju podno starog grada u Kotoru, ne odustaje se od koncepta potcjenjivanja zdravog razuma građana. Da se razumijemo, velike sile imaju svoje interese svugdje na planeti Zemlji, pa i u Crnoj Gori, i državna politika mora imati odgovor na to gdje je naše mjesto, ali, da li zbog svoje naivnosti ili pak nečeg drugog, teško mi je da povjerujem da armagedon, iliti finalni okršaj dobra i zla zapravo kreće iz Kuča, Pipera ili Lješanske nahije. Uz puno poštovanje i Kuča i Pipera i Lješnjana. Razumijem logiku prodavaca magle: „malo“ smo bili bombardovani glupostima dvadeset sedam godina, pa se vjeruje da ćemo progutati još i ove dvije, ali valjda smo zaslužili makar neku bolju, uvjerljiviju priču.
Ako smo plebiscitarno prigrlili parlamentarnu demokratiju kao oblik društvenog uređenja, onda bi bilo razumno očekivati i da usvojimo ili osvojimo, kako kome drago, njenu prvu tekovinu - smjenjivost vlasti. Postoje sasvim ozbiljne naučne pretpostavke da bi i nakon smjene aktuelne vlasti zemljina kugla nastavila da se kreće u svojoj orbiti oko Sunca, da bi i dalje važio zakon gravitacije, a ima indicija da bi to nekako preboljele i Amerika i Rusija.
Moguće da bi na ovom mjestu imalo smisla ne zaboraviti činjenicu da je vlast odgovorna za stanje u državi, dok je opozicija odgovorna za smjenu vlasti. Bojim se da su do sada bili podjednako uspješni. Tu ne izuzimam ni učinak moje malenkosti u skromnim dometima na javnoj sceni. No, ako se ne podrži alternativa, onda se nema pravo kritikovati. U tom slučaju smo saučesnici u uspostavljanju vlasti koja nam nije po volji. Nevoljni doduše, ali ipak saučesnici. Time što nismo pomogli da se uspostavi nešto novo, mi smo podržali staro.
Prilika da se vlast bez nasilja ili revanšizma kazni onamo gdje joj je i mjesto - na biračkim mjestima zaista postoji. Nakon mnogo godina vladajuća struktura se nije, kako samo ona to zna, razmahala prezentacijama stranačkih rejtinga i očigledno je da javnost očekuje nešto drugo i drugačije od postojećeg. No da li je alternativa aktuelnoj vlasti umjela da osjeti puls onih koji traže promjene, da li je znala da mobiliše sve one koji su nezadovoljni postojećim stanjem, da li su radili u dovoljnoj mjeri, saznaćemo par sati nakon što se birališta zatvore.
Koliko god čovjek koji razumije da smo u ozbiljnom problemu nalazio mana sadašnjoj opoziciji, a naći će ih, to nije opravdanje da ne glasa za neku od lista koje su nedvosmisleno opozicione i nisu sporne sa stanovišta opšteprihavćenih civilizacijskih vrijednosti. I to ne zbog tih stranaka, već zbog ideje promjene koja je veća od bilo čije lične ambicije ili stranačkog interesa. Ideje koja obnavlja i snaži. Uvjeren sam da svako ko nije zadovoljan postojećim stanjem, na tom spektru može nači izbor koji mu je ideološki blizak, ili makar nije predalek. Odgovornost tog građanina se završava u onom trenutku kada zaokruži neku opozicionu listu. Tada odgovornost za smjenu vlasti prelazi u ruke onih koji se predstavljaju alternativom.
Da bismo suštinski imali pravo da kritički sagledavamo domete političke alternative, bilo bi pristojno dati joj glas, ne širiti defetizam, pozvati komšiju da izađe na biralište, pomoći kako ko može. To je građanski aktivizam na polju politike. To bi bio fer pristup. U suprotnom krajnje je degutantno stajati sa strane i brojati mane koje ima opozicija i svojim nečinjenjem zapravo učvršćivati postojeću vlast.
Jednako je važno da opozicija mora razumjeti činjenicu da ima realnu priliku za pobjedu. Ne uspije li u tome, izgovora više nema - valja podnositi odgovornost i tražiti druge modele političkog djelovanja, jer svaki čovjek ima pravo na slobodu i pristojan život, a do toga se ne dolazi opravdanjima, demagogijom ili populizmom. Nama je potrebna suštinska emancipacija i modernizacija, a ne stalno zatupljivanje sa bilo koje strane da ono dolazi.
Valja dodati jednu ogradu - onog ko cijeni da je ova vlast savršena i da od ovog ne može bolje ne treba ubjeđivati u suprotno. I to je demokratija. Mogućnost da žmurite pred realnošću i donosite odluke koje idu na vašu štetu.
Bonus video:
