Ko vlada Internetom? Odgovor je: niko i svi. Internet je mreža mrežâ. Svaka pojedinačna mreža pripada raznim kompanijama i organizacijama. Te se mreže oslanjaju na servere koji se nalaze u različitim zemljama sa različitim zakonodavstvima i regulama. Ipak, bez zajedničkih pravila i normi te je mreže nemoguće međusobno efikasno povezati. A fragmentacija, koja bi značila smrt Interneta, pojavljuje se kao realna prijetnja.
Prema nekim ocjenama, ekonomski doprinos Interneta svjetskom BDP-u u 2016. godini dotići će 4,2 biliona USD. Fragmentisani “splinternet” mogao bi skupo da košta svijet. Ipak, to je jedan od budućih scenarija, kako se to navodi u objavljeno izvještaju Globalne komisije za upravljanje Internetom, koju predvodi bivši švedski ministar inostranih poslova Karl Bilt. U ovom trenutku Internet povezuje gotovo polovinu svjetske populacije: prema prognozama, u narednih pet godina na njega će se povezati još milijarda ljudi (a takođe i oko 20 milijardi uređaja).
Međutim, dalja ekspanzija nije zagarantovana. U pesimističkom scenariju, opisanom u izvještaju Komisije, ljudi će izgubiti povjerenje u Internet i počeće manje da ga koriste zbog troškova koje prouzrokuju zlonamjerna dejstva kriminalaca, ali i zbog mjera političke kontrole koje uvode vlade.
Razmjere štete od sajber kriminala u 2016. se procjenjuje na 445 milijardi USD, a taj se iznos brzo može uvećati. Povezivanje na Internet rastućeg broja uređaja (počev od automobila, pa sve do kardio-stimulatora) mogu iskoristiti zlonamjerni hakeri kako bi “Internet stvari” preokrenuli u proces “militarizacije svih stvari”. Masovna kršenja privatnosti kompanija i vlada, a tako i sajber napadi na civilnu infrastrukturu, na primjer, elektromreže (kao što se nedavno desilo u Ukrajini), u stanju su da naprave tako lošu situaciju koja može potkopati potencijal Interneta.
Drugi scenario Komisija naziva varijantom “usporenog rasta”. Pojedini korisnici dobiće neproporcionalno mnogo dok drugi neće dobiti ništa. Tri ili četiri milijarde ljudi ostaće oflajn, a ekonomska vrijednost Interneta za mnoge od onih koji budu povezani smanjivaće se zbog trgovinskih barijera, cenzure, zakona koji će zahtijevati da se svi podaci čuvaju lokalno, a takođe i drugih pravila koja ograničavaju slobodni protok roba, usluga i ideja.
Želja za suverenom kontrolom Interneta raste, a već sada se primjećuje određeni stepen fragmentacije. Kina ima najveći broj korisnika, ali su oni svejedno od ostatka svijeta ograđeni barijerom “Velikog kineskog zaštitnog zida”.
Mnoge vlade cenzurišu servise koji, po njihovom mišljenju, ugrožavaju njihovu političku kontrolu. Ako se ta tendencija očuva, koštaće više od 1% BDP godišnje i ugroziće privatnost ljudi, slobodu govora i ravnoprovan pristup znanju. Svijet će se polako kretati po tom putu, dok će ogromna šansa za razvoj biti propuštena, a mnogi ostati u začelju.
Prema trećem scenariju Komisije, bezbjedni Internet otvoriće beskrajne mogućnosti za inovacije i ekonomski rast. Tokom dvije protekle decenije Internet-revolucija omogućila je rast svjetskog BDP-a za otprilike 8% i na onlajn dovela tri milijarde korisnika, smanjujući digitalni, fizički, ekonomski i obrazovni jaz među njima. U izvještaju Komisije se navodi da zahvaljujući “Internetu stvari” dodatni rast BDP može iznosti 11 biliona USD, do 2025. godine.
Komisija je zaključila da je za podršku neometanom procesu inovacija potrebno: da se standardi Interneta osmišljavaju otvoreno i svima budu dostupni; da svi korisnici usavršavaju svoju digitalnu “higijenu” kako bi se suprotstavljali hakerima; pitanja bezbjednosti i stabilnosti da budu u centru sistemske arhitekture (a ne u drugom planu kao sada); da vlade prestanu da od trećih lica traže ugrožavanje kodova; da se sve zemlje svijeta dogovore da ne napadaju ključnu infrastrukturu Interneta; i, na kraju, da vlade uvedu odgovornost i zahtijevaju transparentno izvještavanje o tehnološkim problemima s ciljem da stvore mehanizme osiguranja tržišta koje povisuju bezbjednost “Interneta stvari”.
Sve do skoro sporovi o izboru najboljeg načina upravljanja Internetom vodili su se između predstavnika tri glavne ideje. Prvi pristup - uzimanje u obzir interesa svih zainteresovanih igrača - organski je iznikao u okruženju koje je i samo stvorilo Internet. Internet je bio tehnički efikasan ali nije obezbjeđivao međunarodni legitimitet, jer su u tom krugu uglavnom dominirale američke tehnokrate.
Drugi krug se zalagao za širenje kontrolnih nadležnosti Međunarodnog telekomnikacionog saveza, posebnog odjeljenja Ujedinjenih nacija. Taj pristup je obezbjeđivao legitimnost, ali na štetu efikasnosti. Istovremeno, autoritarne zemlje, kao na primjer Rusija i Kina, zagovarale su međunarodne sporazume koji bi garantovali neprikosnovenost čvrste državne kontrole u nacionalnim segmentima Interneta.
Ipak, u posljednje vrijeme, piše u izvještaju Komisije, pojavljuje se i četvrti model: širenje grupacije zainteresovanih igrača dozvoljava bolje predstavljanje svim stranama (tehničkim grupacijama, privatnim organizacijama, kompanijama i vladama) na međunarodnim konferencijama.
Važan korak u tom pravcu je junska odluka Ministarstva trgovine SAD da nadzor nad takozvanim funkcijama IANA (to je „adresar“ Interneta) preda „Korporaciji Interneta za dodjelu domena i IP adresa“ (ICAAN). U ICAAN-u postoji Vladin konsultativni komitet sa 162 člana i 35 posmatrača, ali to nije tipična međuvladima organizacija jer je vlade ne kontorlišu. ICAAN je usklađen sa principima onog pristupa po kojem se uzimaju u obzir interesi svih zainteresovanih strana. Taj je pristup osmišljen je i legalizovan u Forumu za upravljanje Internetom koji je formirala Generalna skupština UN.
Neki američki senatori su se žalili da je navodno administracija predsjednika Baraka Obame, preko Ministarstva trgovine, predavši ICCAAN-u nadzor nad funkcijama IANA „dala sam Internet“. Ali SAD ne mogu „dati“ Internet jer on nije njihovo vlasništvo. U početku je Internet povezivao isključivo kompjutere u SAD, ali sada su na Internet povezane milijarde ljudi u cijelom svijetu. A tada adresar IANA (koji ima mnogo kopija) - nije Internet.
Junska odluka SAD predstavlja korak naprijed ka stabilnijem i otvorenijem stanju za sve učesnike na Internetu. To je onaj tip Interneta koji globalna komisija pozdravlja. Možemo se nadati da će uskoro biti novih koraka u tom smjeru.
Bonus video:
