Krpeljizam

Ključna riječ je - krpelji. Enciklopedije objašnjavaju da je krpelj - paukoliki ektoparazit iz reda Ixodida, potklase Acarina.

Kada Đukanović nazove svoje gotovo dvodecenijske partnere iz vlasti - političkim krpeljom, to djeluje kao kada supružnici nakon razvoda, poslije 18 godina braka - počnu da pljuju jedno drugo, bez zazora. Onome ko to sluša ostaje da pomisli: a) naljućeni supružnik je idiot kada za 18 godina nije vidio s kim ima posla; ili, b) gnjevni partner ne govori istinu. Mada, nerijetko te supružničke svađe nakon razvoda sadrže i mehanizam - projekcije.

Ali, nesumnjivo - prava riječ, doduše ne za ono na što je mislio Đukanović. Jer, ovo društvo pojedoše krpelji, definitivno. A kad se krpelj zakači, zna da bude baš uporan, iako ne znam da li je zabilježen rekord od 27 godina prisustva.

Izgleda da je kampanja počela nekako pod poljoprivrednim znakom - od kvrgavih krava do - krpelja, kojima su krave takođe jedna od omiljenih meta. No, sve mi se čini da su ovdje krpelji mnogo zastupljenija egzistencijalna forma nego što bi se to reklo. Bez obzira na koga je mislio i zašto - to je, shvatio sam, savršeno ime za aktuelnu vladajuću ideologiju - krpeljizam. Što je drugo čitava ova dvorska pseudo elita nego sabor krpelja koji cijedi tijelo ove države. Zato i izgleda da je Crna Gora danas “privatna država”, kao što vjerovatno svaki krpelj žrtvu doživljava kao - privatni posjed.

Krpeljizam je u Crnoj Gori danas najprisutniji društveni proces i vladajuća ideologija. Zar svi oni - njihovi poslovni partneri, tzv. strateški investitori, kumovi i rođaci nisu odabrali metodologiju krpelja?

Cijeđenje do kraja. Krpelj zna što ga zanima, nije mu važno što o tome misli onaj čiju krv siše.

Đukanović je “krpelja” lansirao na mlakom skupu na Cetinju. Tanušni “sendvič-aplauzi”, uprkos zapaljivoj nacionalno-državnoj retorici. Jer, DPS pokušava opet napraviti prevaru kakvu rade već deset godina. Samo ako oni ostanu na vlasti, CG će biti norlmalno društvo, jer oni štite interese građana... Strategija krpelja - važno je samo da ostane tu gdje je. On zna sve ostalo.

Traje taj naš festival krpelja. Ima ih u svim oblastima. Jedan se zakačio na finansijske tokove Ministarstva kulture, i pije li, pije. A kad se, jednom, uskoro, nadati se, oslobode institucije i dođe do pravih podataka vidjeće se kakvi su bili gargantuovski apetiti ovoga krpelja. Pri svemu tome, ovaj krpelj, inače regionalni ekspert za čaršijske i medijske hajke, progonitelj od formata, kuka da je - progonjen. A oglašava se i prijeti ministru finansija - što mu nije uplatio “dodijeljene” pare. Koje dobija kao državni pisac Mila Đukanovića. Mada je on manje pisac, a više fikcija. Ikona prevare. Da bi se što ubjedljivije preporučio svojim političkim i finansijskim sponzorima, ovaj “književni dobitnik tranzicije” mora predstaviti sebe kao žrtvu na koju nasrću - političari, “medijski tajkuni”, ali, iz razloga koje zapravo i nije tako teško dokučiti, tu je redovno i moja malenkost. A, koliko sam shvatio, ovaj osnovac-nacionalni ideolog sutonskog DPS-a i najveća tajna i javna investicija Ministarstva kulture, uočava, dirljivo, zar ne - salijerijevski momenat. U tom slučaju, očito, krpelj sebe doživljava kao - Mocarta. Greote. A sjećam se, prije par decenija mislio je da je Mocart - njemački fudbaler, onaj koji je na terenu stajao desno od Rumenigea. Na nivou psihologije stvar je jasna, a ostalo je samo razlog za smijeh. Nije njemu lako. Nije lako nijednom krpelju. Što se više isisa, apetiti su veći.

U stvari, nije loše što je ta riječ puštena u promet, baš u ovom predizbornom pandemonijumu. Ljudi će, uprkos intencijama govornika koji je upotrijebio tu riječ, lako dokučiti ko su, politički i svi drugi, krpelji.

Crnogorska verzija Kafkinog Preobražaja mogla bi nam umjesto žohara predstaviti - krpelja. I, naravno, ne bi se zvao Gregor Samsa...