Mnogo volim što je počela predizborna kampanja. Sviđaju mi se spotovi. Ko ne bi volio da živi u ovoj domovini iz televizora. More providno, jezera bistra, plaže uredne, na sjeveru čisto da sa džade jedeš... Lijepih li slika i pjesama. Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore...
Lijep je i njen premijer. Nasmijan. Batalio je politiku i dohvatio se posla na Ćemovskom polju i u morskom priobalju. Slaven Radunović se manuo karambašenja sa opozicijom i sav je srećan što se kako-tako ujedinjuje. Nebojša Medojević uze hljeb novinarima, pita premijera baš ono što javnost treba da zna. Aleksa Bečić, ionako sav pristojan i skroman, vozi se gradskim autobusom...
Priče su još ljepše od slika. Lopovi će otići u zatvor, nevini dobiti slobodu. Velike penzije biće oporezovane, male će porasti. Udžbenici džabe za sve. Kod doktora, još koji dan, pa redova više nema. Na birou neće biti nikoga sa diplomom. Starci na selu dobiće penzije, kao i majke. Nije važno ko će pobijediti na izborima, poslije će svi složno u Vladu. I dobitnici i gubitnici...
A onda upadoh u Dnevnik Tajnog servisa RTCG.me. Urnisaše mi život iz snova.
***
Noć prva. Dobro veče, poštovani gledaoci. Predsjednik depeesa Milo Đukanović predao je danas listu te stranke predsjedniku Državne izborne komisije Budimiru Šaranoviću. Donio je, reče, više od 46.000 potpisa. Drug iz prve klupe šapuće mu tačan broj. Ne čuje dobro... Ni ja...
Noć druga. Dobro veče... predsjednik depeesa... predao je juče izbornu listu... sa više od 46.000 potpisa... Tek u ovoj reprizi vidim da se Duško Marković, najbolji premijerov drug u razredu, nosi s nekakvom crvenom kutijom. Mislila sam da je zadužen za crne...
Noć treća. Dobro veče, poštovani... Izbornu listu depeesa, koju je prije tri dana predao lider te stranke Milo Đukanović, danas je prihvatio predsjednik DIK-a Budimir Šaranović. Ne, nego je odbio...
Očamah tri noći s Tajnim servisom i niko da kaže što je bilo u onoj crvenoj kutiji. Čokolada? Možda! Specijalni tužilac je javno rekao kako je to uobičajeno kad neko nekome završi neki posao. A Duško Marković je baš dosta završio. Više nego što normalan čovjek može da izdrži. Isto kao i šef DIK-a. Još davno, kao direktor Pobjede u ratu za mir. Poslije je sve palo na Vidoja Konatara. Platio je glavom. I za druge...
Pišu neki čitaoci na portalu kako sam tada uživala na poslu. Što i njima želim, od sveg srca. Težu kletvu ne znam... Inače mislim da je 90 posto komentatora sa portala izašlo drito ispod šinjela depeesa. Toliko nekreativno podmeću da ni pošteno suđenje ne zaslužuju. I svi junački kriju ime i prezime, baš kao ovi iz vladajuće bratovštine. Evo, prolazi 26. godina, a ja još nijesam srela ljudsko biće koje priznaje da glasa depees... Svi su opozicija... Do izbora...
***
Mnogo mi se sviđa lista depeesa. Ne zato što nema Jednog Posla Za Četiri Glasa. Nego što ima Daliborke Pejović. Kad sam bila mala, tako sam zamišljala partijske komesare iz udžbenika istorije. Podredila je partiji i funkciju glavnog državnog ekologiste. Zato i nije obnovila gradivo, pa joj je Darko Stijepović briljantno održao čas. Što uskoro može očekivati i od partijske drugarice Marte Šćepanović. Mrtva trka za prvu vojnikinju...
Časna riječ, počeću da volim ovoga šefa depeesa. Stavio je Andriju Nikolića na javnu listu. Da više ne radi za partiju iz ilegalne ćelije RTCG.me. Đe se predstavljao kao novinar. Profesionalac. Taman kao Tajni servis iz kojega nam se prikazivao četvrtkom. Gađajući pravo u centar. Zauzimajući gard kao da će, već tokom drugog pitanja, nokautirati gosta iz opozicije. Samo ga je sto ogromnog prečnika sprečavao u tom naumu. Radojka Rutović sigurno nije. Greota je što nje nema na listi depesea. I što je samo ona otišla po nabavnoj cijeni...
Odličan je bio i Žarko Radulović. Hoće da razvija Budvu. Kao i do sada, u koaliciji. Nije važno s kim, samo da je depees. Ne podnosim socijaldemokrate još od kako sam od Lenjina čula da su na kongresu 1914. godine izdali sve principe. Zvao ih je, pogrdno, soc-demi. Našima nije trebao Vladimir Iljič. Sami su sebe nagrdili. U obje kolone. Da nijedna ne pređe cenzus...
P.S. Baš mi je čudno ime nove trojne koalicije. Ne treba nama ključ, nego rovokopač. Zato što problem nije u vratima. Nego u temelju...
Bonus video:
