Cetinje, Prijestonica. Svi mi koji ga volimo i poštujemo, znamo šta je predstavljalo na mapi Evrope i da je bilo ravno svim evropskim prijestonicama.
Cetinje koje volimo i koga često ističemo u svojim predizbornim obećanjima, pa i u susret ovim predstojećim parlamentarnim. Možda bi naslov mogao glasiti i Čekajući vodu, zna to i Predsjednik pa ne zakazuje izbore u tokom ljeta. A do oktobra će Cetinjani zaboraviti da nije bilo vode, ali ni još mnogo čega što je obećano Prijestonici. A žičara nije atraktivna zimi kad zahladi i kad počnu hladne cetinjske kiše, valjda se Cetinjani ni toga neće sjetiti kada dođe 16. oktobar.
Čega će se sjetiti građani Prijestonice na dan izbora? Sjetiće se svih predizbornih obećanja DPS-a koji je svoju političku kampanju upravo krenuo sa Cetinja, a bilo ih je mnogo. Podsjetiću samo na neka.
Neće valjda neko od glasnogovornika DPS-a napraviti kardinalnu grešku pa pomenuti projekat MACCOC - ako se čudite svi što čitate šta je ovo: to je projekat konceptualnog projekta proslavljene i priznate Marine Abramović. Podsjetiću vas - MACCOC je preteča fabrike čokolade, ali i preteča svih njihovih prvih i sigurnih koraka, još ovaj put. Šta je to što će DPS vrhuška ponuditi Cetinju ovog puta - igraće na kartu industrijske zone sada već bivših i razorenih fabrika, Košute i Oboda vise nema jer su oni ispričana i, nažalost, zaboravljena priča. Ali ipak priča DPS kadrova koji su iz Obodovih fotelja došli do značajnih funkcija u državi. Igraće na kartu vjerskog turizma, ikonu Filermose, obećavaće gostovanje priznatih evropskih klubova na stadionu Sveti Petar Cetinjski, igraće na lična osjećanja i patriotizam ali zaboravljaju da je ekonomska priča ispred svake druge.
A najviše će igrati na sposobnost naših dragih sugrađana da zaboravljamo sva njihova obećanja i sve njihove nerealizovane projekte svih ovih godina. Da li smijemo dozvoliti sebi taj luksuz da zaboravimo sve što nisu uradili za Cetinje. Ne, nikada ne smijemo biti taoci njihove propagande. A sve nas je manje, dragi Cetinjani, ima nas u biračkim spiskovima ali nas nema u vrtićima, školskim klupama, na radnim mjestima. Bolna su ta saznanja jer oni žele da budu prvi a da za sve druge nema mjesta.
Pitam se često ima li u mojoj državi snage, volje, elana energije, pojedinaca ili partije koja želi nešto da obeća i koja će ta obećanja ispuniti prema svima nama, a da se ne uzdaju u moć zaborava kada izbori prođu...
Autor je magistrand na Saobraćajnom fakultetu u Nišu i portparol OO SD Cetinje
Bonus video:
