I, što kažete, u nedjelju treba izaći na izbore? Kažete, pravo i obaveza svakog građanina, ha? Najprije, ta teza nije sasvim točna. Na izbore uredno izlaze i oni koji nisu građani Republike Hrvatske.
Samo su njeni državljani.
Porez ne plaćaju državi koju vole, nego onoj s kojom dijele dobro i zlo, onoj u kojoj žive i rade. Svojim izbornim glasom odlučuju o sudbini države koju posjećuju obavezno ljeti i vjerojatno za Uskrs.
Njihova ljubav prema Domovini raste s kvadratom udaljenosti, a glazbeno su skloni Thompsonu i Mati Buliću, iako im ni Halid Bešlić nije mrzak.
Uglavnom, ta 11. izborna jedinica koja se planetarno proteže istočno od Prevlake i zapadno od Savudrijske vale uvijek glasuje za HDZ koji tako u svake izbore ulazi s tri penala prednosti.
Ta prednost potrebna je HDZ-u da bi nadomjestio dio članstva koje su u međuvremenu izbacili iz stranke ili radi onih koji su nakon zadovoljenja svojih potreba prešli u susjedni politički tabor. Evo, recimo tehnički ministar unutrašnjih poslova Vlaho Orepić. On je bio u HDZ-u kad mu je trebalo, a sad je član MOST-a kad u policiji treba unaprijediti njegove kafanske drugove ili u MUP-u zaposliti do sada neshvaćene dizajnerske talente iz Opuzena.
Iz sličnih razloga MOST-u se na listi priključio i Maro Kristić, bivši član HSS-a i bivši laburist koji je na vrijeme shvatio da nema kruha u političkim opcijama koje promoviraju bilo kakav oblik rada.
MOST je politički savez sazdan na ideji Max Bunkera, svjetski poznatog izdavača talijanskih strip romana.
U kultnom romanu Alan Ford, MOST se pojavljuje pod kodnim imenom Stranka istine.
U jednom od tih romana legendarni Bob Rock iznosi programsku deklaraciju Stranke istine, preteče političkog konglomerata koji će na dva izbora uzastopno iz pozadine odlučivati o tome tko će biti na vlasti u Hrvatskoj.
MOST je od ove strip-stranke preuzeo i slogan – mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo.
Na drugoj strani politič kog spektra imate SDP i Zorana Milanovića.
Ako vam je djed bio ustaša, ako ste prgavi i bahati, svoje susjede smatrate šakom jada, to je opcija koja bi vam mogla biti zanimljiva. I Milanović je SDP ustro jio imajući pred očima legendarnu Cvjećaru iz Alana Forda. Svoj politički profil sagradio je na liku Broja Jedan.
Na stranu što je zlopamtilo i svadljivac kao i njegov uzor, Milanović svojim suradnicima nastoji udijeliti mudrost koju je pokupio od Broja Jedan, a koji je svojim su radnicima jasno poručio: „Političke promjene dovele su jadnog Robespierrea na samo dno. Najprije je glavu izgubio u diskusijama, a onda i pod giljotinom! Malo ih je ostalo njemu vjernih!“. Linić ga, recimo, nije slušao, a giljotinu je izbjegao na jedvite jade. I socijalnu osjetljivost SDP gradi na predlošku Cvjećare čiji su djelatnici rado pljačkali bogate, a nerado dijelili sirotinji. Recimo Milanka Opačić ovog je mjeseca u nekakvom autiću jurcala po željezničkim kolodvorima i rano jutarnjim putnicima dijelila kavu.
Dok je bila na vlasti, glavom nalik na Josipa Manolića, a tijelom Rene Zellweger, Opačić je na kavu u Kaptol centar išla s dva audija i nekoli ko kerbera.
Dakle, tko god je volio Alana Forda, teško će na ovim izborima odlučiti koji mu je od ponuđenih likova draži. A kao i na kiosku, ljudi svoje junake na izborima uglavnom biraju srcem, a ne pameću.
Uostalom, izborna kampanja nam je bila takva da stvari treba promatrati i s dozom humora. Od rata na ovamo Hrvatska je dobila funkcionirajuću demokraciju i funkcionirajuće auto-ceste. Još nam predstoji izgraditi funkcionalnu državu, ali nas u tome sprječava emotivna barijera zbog svih naših prijatelja i rođaka koji tamo rade na radnom mjestu uhljeba.
Barem su na toplom i ne smucaju se po ulicama. Problem je, dakle, u nama, a ne u politici koja mora balansirati između naših snova i realnosti. Jer ako političari istjeraju sve te uhljebe, sve rektalne alpiniste i ljepitelje plakata, tko će onda više za njih glasati?
Problem je u nama samima, a politika je mrvicu precijenjena. Izbori neće riješiti problem, ali će pogrešan izbor sigurno pogoršati problem. Stoga mislim da na izbore treba izaći. A kako sam i ja ljubitelj Alan Forda, dozvolite da citiram pragmatičnog Bob Rocka: „Sada je trenutak velikih odluka! Bolje živjeti sto godina kao miljunaš, nego sedam dana u bijedi“.
Autor je urednik Dubrovačkog vjesnika
Bonus video:
