Hegel na barski način

Slavni njemački filozof Hegel, inače savremenik našeg Svetog Petra Cetinjskog, početkom XIX vijeka održao je predavanje, promovišući svoje novo djelo. Jedan od slušalaca obratio mu se riječima: ’’Ali, profesore, činjenice se ne slažu sa Vama...’’ Stari mudrac mu je mirno odgovorio ’’Tim gore po činjenice’’.

Koliko se ko danas sjeća Hegela, nije mi poznato, ali on je ovih dana u Baru ’’življi’’ nego što je ikada bio. Ne zbog dijalektike, ne zbog sljedbenika Marksa, nego zbog pomenute anegdote, ili, što bi se moderno reklo, njene implementacije.

Naime, notorne činjenice, dokazane i prezentovane odbornicima Skupštine opštine Bar, nijesu pomogle da se spriječi donošenje nezakonite i štetne odluke o zaduživanju opštine Bar za 10 miliona eura kredita, zbog investicije koja realno može doći na red tek za nekih 10-15 godina. Ima mnogo prečih komunalnih i infrastrukturnih objekata i opreme od Praonice fekalija (ili kako se to već zove na maternjem jeziku) na Volujici, koja bi koštala preko 15 miliona eura, ili deset puta više od kapitalnog budžeta Opštine za 2015. godinu.

Mnogi su marljivo radili da dokažu da je praonica fekalija prioritet, iako u GUP-u Bara piše drugačije, iako u zakonima piše drugačije. Čak je i Vlada Crne Gore, u maju 2015. godine, zadužila Ministarstvo finansija, da, u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave, još jednom preispitaju prioritete u oblasti izgradnje komunalne infrastrukture.

Siguran sam da je glavni razlog za takav zaključak Vlade upravo bio Bar. Jer, predsjedniku Vlade, samo nekoliko mjeseci ranije, prezentovana je realna mogućnost (Opštini Bar je već bio predat predlog ugovora od strane renomiranog njemačkog konzorcijuma) da se vodovod i kanalizacija u Mrkojevićima, podrjučju sa preko 10 hiljada objekata bez vode i kanalizacije, a na obali mora, izgrade uz ogromno učešće bespovratnih sredstava iz namjenskih fondova EU. Opština je bila iznenađena što su Njemci ponudu pisali na njemačkom jeziku. Da je bilo na engleskom ili maternjem, Mrkojevići bi danas imali i vodovod i kanalizaciju. Ne šalim se. To je bio izgovor za neodgovor. A stvarni razlog? Vrag bi ga znao. I još poneko. Već se bila zahuktala gradnja kanalizacije iz bankarskih kredita, pa svi zadovoljni. Da li baš svi? Činjenice! Tim gore po Mrkojeviće.

U isto vrijeme grad Niš je obezbijedio 43 miliona eura, bespovratnih sredstava iz fondova EU za svoju kanalizaciju, a Rumunija, kao kandidat u članstvo u EU, prije 15 godina preko 2 milijarde eura, takođe bespovratnih, za razne komunalne objekte.

Mišljenja - informacije su tražene od svih koji su ’’siguran glas’’ za Praonicu. Preskočen je ’’samo’’ investitor d.o.o ’’Vodovod i kanalizacija’’ (ViK) koji je stalno objašnjavao da fekalije prvo treba dovesti do Praonice. Sjećamo se da je tamo negdje u kršima Crne Gore, prije 60 godina napravljena brana za hidroakumulaciju, a onda utvrdeno da nema vode. Naš talenat da pravimo gluposti je neuništiv.

U pokušaju da se čuje i glas investitora, koji se suštinski ništa i ne pita o investiciji, od ViK-a je zatražena informacija. I dobijeno je nešto nalik na informaciju. U stvari, odmah je bilo jasno da je i investitor u međevremenu, postao ’’siguran glas’’. Predlog da se neke veoma važne a netačne cifre isprave, novi upravljači investitora su riješili tako što su odlučili da se iz informacija izbace sve cifre. Nema cifara - nema problema. Zvuči poznato, ali nije okrutno kao u (Staljinovom) originalu. Možda je ovo samo trening. Činjenice? ’’Tim gore po činjenice’’. Kolektivni Hegel na barski način.

Od novih upravljača ViK-a nije se ni moglo očekivati ništa drugo od onoga što rade. Vlast u Baru je, bar u nečemu, dosljedna. Naime, u razne odbore uvijek se biraju oni koji su, bez pogovora, spremni da izvrše svaki zadatak svoje partije i, naravno, oni koji prije imenovanja nikada nijesu radili ni slične poslove. Posljedice su takve kakve jesu. Pretpostavljam da Bar, u tome, nije najgori u Crnoj Gori.

’’Siguran glas’’ je izračunao da je Praonica veoma opravdana investicija. Zapošljavaće cijelih 7 radnika. Organski sastav kapitala - 15 miliona eura za 7 radnika, je nepovoljnije čak i od onih blesavih i štetnih nabavki brodova prije nekoliko godina, od kojih sada svi ’’peru ruke’’.

Što je najgore u svemu? Spremnost da se digne ruka, da se glasa za sve što je naređeno “odozgo”. Za odluku o izgradnji Praonice glasali su i odbornici iz gradskih i seoskih naselja gdje nema ni vode ni kanalizacije niti bi ih bilo dok se Praonica ne otplati, a to je za najmaje 20 godina.

Hegel je, prije dvjesta godina napisao i ovo: ”Istina je cjelina, a nije komad novca koji je gotov (spreman) dati i primiti’’. Ko bi rek’o da je slavni filozof, već tada, prorekao našu novu razvojnu filozofiju. Zato čitajte Hegela.

A Praonica? E ona se neće graditi! Bar ne ovog puta. Nezakonita odluka biće poništena. A i velika je razlika između glasanja u Skupštini i stavljanja potpisa na pojedinačni dokument. To znaju i manje inteligentni.