Nekako su 100. rođendan i nedavna smrt Žoao Avelanža , nekadašnjeg dugogodišnjeg predsjednika Međunarodne fudbalske federacije (FIFA) i najuticajnijeg donosioca odluka međunarodnog sporta, ostali van radara domaćih (i regionalnih) novinara - izgleda da se previše toga desilo u Brazilu. Između ostalog, zaostavština Avelanža se ogledala i u tome što je pozvao Međunarodni olimpijski komitet da u čast njegovog 100. rođendana, potvrdi kandidaturu Brazila. Upravo 2009. godine, MOK je donio odluku da Olimpijske igre za 2016. budu organizovane u Brazilu.
Avelanž je inicijator intenzivne komercijalizacije fudbala i oligarhijske strukture krovne organizacije fudbalskog sporta, usljed čega su povezana lica koja nijesu direktno uključena u razvoj ove grane sporta najviše profitirala. Pomenuti je znao da na pravi način iskoristi simbiozu politike i krupnog kapitala. Tek je pred kraj ere Blatera, sistem zasnovan na ličnim interesima i zloupotrebi položaja počeo da se urušava usljed ozbiljnih istraga odvažnih novinara poput Endrjua Dženingsa , pa kasnije FBI i vlasti Švajcarske Konfederacije. No da bi se razumio uspostavljeni sistem koji podrazumijeva neograničen reizbor, izostanak odgovornosti, pranje novca i politizaciju struktura odlučivanja, pogledajmo kako je Avelanž počeo.
Uspon Avelanža - Sportska konfederacija Brazila
Kao bivši olimpijac, Avelanž nije „stranac“ u sportu - izabran je za predsjednika Sportske konfederacije Brazila (CBD-Savez sportova) 1958. Nedugo zatim, Brazil je osvojio 2 naslova za prvaka svijeta u fudbalu, što je iskorišćeno u cilju jačanja ukupnog imidža zemlje, ali je Avelanžu otvorio prostor za privlačenje prijeko potrebne političke podrške. Potom se desio vojni puč koji su pratili brojni protesti, prvenstveno studentske populacije (1968). Nakon 10 godina na poziciji predsjednika, tada već iskusni sportski zvaničnik pokazao je visok nivo razumijevanja važnosti sporta, posebno fudbala, za društvena kretanja u zemlji. S tim u vezi, u momentu kada je u Mozambiku, portugalskoj koloniji, bijesnio rat, organizovan je fudbalski susret na stadionu Salazar (koji nosi ime portugalskog diktatora). Po povratku iz Mozambika, Avelanž je izjavio da jedino fudbalski stadion, odnosno fudbal, može da okupi 200.000 ljudi na jednom mjestu. Poruka je sračunato poslata tadašnjem predsjedniku Brazila.
Nikad prije politika i sport nijesu bili jedno, kao te 1968. Naime, Avelanž i njegov zamjenik De Karvaljo uz predsjednika Nacionalnog savjeta za sport Bastosa i zamjenika FK Sao Paolo, sreli su se s ministrima Dutrom, Pachecom, predsjednikom provladine političke partije Krigerom i predsjednikom Brazila Silvom. Tom prilikom Silva je, a povodom predsjedničkih izbora u Brazilu planiranim za 1970. godinu (iste godine se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu) rekao sljedeće:
„Mislim da Brazil ne može izgubiti šampionat (misli se na Svjetsko prvenstvo 1970). Moramo naći način, svakako… volio bih da brazilski narod za vrijeme mog mandata proslavi taj uspjeh… moramo da uradimo sve što je do nas, jer nakon 1970. planiram ostati na vlasti i, iskreno, mogućnost da izgubimo ne dolazi u obzir.“
Ubrzo zatim, Avelanžu je bio dostupan izdašan finansijski izvor - sredstva od Igara na sreću. U međuvremenu, predsjednik Silva se zbog bolesti povukao, a Medici ga naslijedio. No, ništa se bitnije nije promijenilo, sem da je još više novca opredjeljivano za pripreme fudbalske reprezentacije. Čini se suvišnim - proces dodjele sredstava CBD-u je vršen mimo ustaljene prakse uz odsustvo kriterijuma, kontrole programa i načina trošenja sredstava. Nakon ubjedljive pobjede i prvog mjesta, Avelanž je imao neograničenu moć koju je htio da iskoristi da se domogne pozicije prvog čovjeka FIFA.
Izbor prije izbora
U to vrijeme, vrijeme globalne dekolonizacije, evrocentrični sportski zvaničnici su se plašili gubitka dominacije u sportskim forumima odlučivanja. Donosioci odluka unutar FIFA pokušavali su na razne načine da ograniče prava koja proističu iz članstva predstavnika iz Afrike i Azije. Razumijevaći novonastale odnose, Avelanž, koji je uveliko pripremao kandidaturu za predsjednika FIFA, još jednom je kumovao simbiozi - ovog puta globalne politike i sporta. U sklopu obilježavanja 150 godina od sticanja nezavisnosti Brazila, 1972. godine, inicirao je organizovanje Kupa nezavisnosti. Brazilska javnost je bila svjesna namjera Avelanža, ali i ograničenog profita, no važnost fudbala za društvene tokove je presudilo. Manifestaciju je pratio tihi bojkot, ali se ipak iz Evrope pojavilo 7 ekipa, među kojima i SFRJ. Predsjednici fudbalskih saveza Francuske i SFRJ, Sadul i Bajević, uz Generalnog sekretara Afričke sportske unije, Ganga, dali su punu podršku, kako su naveli, „budućem“ predsjedniku FIFA. No, od početka je bilo jasno da mu je neophodna podrška tadašnjeg „kralja“ fudbala - Pelea, čije je finansijske probleme Avelanž znao da iskoristi u cilju pridobijanja neopredijeljenih članova FIFA sa pravom glasa.
Ostalo se zna. Stvorena je političko-finansijska mašinerija u ruhu neprofitne i dobrotvorne organizacije čijim koruptivnim i kriminalnim radnjama se Zapad počeo baviti onog momenta kad je izgubio uticaj nad istom.
Autor je doktorand na Njemačkom sportskom univerzitetu u Kelnu
Bonus video:
