Poslanik Luiđ Škrelja nije spavao tri dana, sve dok francuski vrhovni sud nije odlučio da odobri burkini. Dobar političar je po definiciji paranoik, što više mogućih nevolja predvidi to će se duže održati na vlasti. A Škrelja predugo pliva u vodama demokratije da bi zbog davnog kupanja u bazenu bio izložen zakonskom penalu.
Za trenutak je izgledalo da će Francuska zabraniti burkini i da će Škrelji neka baraba iz naftalina izvući fotografiju kada se brčkao obučen, pa ga kaštigati u par nastavaka koje ovdje zovemo medijska afera.
Škrelja bi prokazan i suočen sa evropskom praksom bio izložen sudu javnosti kao sumnjiv i ekstreman čovjek, što svi znamo da nije. Zalud divinski osmijeh i homeopatsko svojstvo fotke za koju tvrdim da liječi od fobija, stari gaf u kojem je Škrelja čak ispao sladak, sad bi se voljom gradonačelnika Kana Davida Lisnara prometnuo u nešto mnogo opasnije.
Zalud bi Škrelja tražio da duva balon i dokaže kako mu je draži porok nego prorok, džaba bi mahao krštenicom, sve bi to policiji bilo logično, ali evropska se mora poštovati, i dok bi dokazao da majica sa kragnom nije burkini, da je narodni poslanik a ne hanuma mlađanog bombaša, izbori bi već bili riješeni.
Zato je Škrelja slabo spavao, dok nije čuo vijest radosnicu. Lako ga je zamisliti kako rida od sreće i inata, opruža se najzad u moru slobodan, u cipelama, farmerkama i košulji.
Scena je čarobna, na mjesečini, košulja se prosula po površi vode, poslanik se bijeli kao raža koju hvata okular policijskog drona usmjerenog ka drogašima na Adi Bojani. Maše sretni Škrelja nebesima, kravata mu se uvija oko glave kao drogirani pipak, osjeća se spasen i stvarno bi glupo bilo da ga ne ostavimo u tom blaženom stanju, da pliva ka novom mandatu.
Ali, čekaj! Šta ako je naš dobroćudni gospodin Škrelja stvarno opasan element? Ankete su pokazale da većina Francuza smatra burkini dostojnim zabrane, trećina nema stav, a jebena manjina zastupa pravo da se tetka kupa u tečinim mudantama.
Zar je moguće da su se naši učitelji demokratije, pita se možda Škrelja dok pluta tako ne leđima i gleda policijskog drona u preletu, je li moguće da su nam se svih ovih godina lažno predstavljali?
Zapadni čovjek, to mitološko biće tranzicije od kojeg smo naučili praštanje i medijaciju. Zapadni čovjek koji je silno pomogao Balkancu devedesetih u procesu građanske emancipacije & društvene participacije sad ispade ista sorta životinje i mrak mu pada na oči kad u zalasku sunca spazi nindžu tamo đe je navikao vidjeti, da oprosti istok, mindžu.
Zaključujem, na tragu metafore o plutajućem Škrelji kojeg počinje da gricka neka ribica i on panično mlatara rukama u pravcu obale, zaključujem dakle u panici i hantingtonovski do neukusa - civilizacije su u ratu, a zapad je dobro poludio ako misli da pendrekom skida šapke i šamije.
Možda svaka žena u burkiniju nije terorista, ali se svaki terorista loži na ženu u burkiniju, kaže ona stara alzaška poslovica. Nezgodna neka logika nadvila se ovih dana nad starim kontinentom koji se sprema da eksplodira, pa njemačka vlada razmatra čuvanje vode, hrane, ćebadi, baterija, uglja i sapuna. Rat drugovi, javlja radio Dojče vele, nakupujte konzervi i slažite ih u podrumima, čuvajte bačve fokine masti, dopunite punktove brašnom i gorivom, sve to Bundesrepublik nalaže civilima u dokumentu koji kao da ga je u osvit referenduma diktirao Miodrag Vlahović na ekstaziju.
Ali nije sve baš toliko strašno, nema potrebe da se paniči. Balkan baštini svoje izvorne masakre i ofanzive, tradicionalno živi kroz traumu devedesetih koja terorizam još ne priznaje kao realnu opasnost. Neka Njemačka nastavi da slaže konzerve. Francuska neka ratuje. Konačno se isplati živjeti u regiji mentalno odsječenoj od kontinenta, gdje elita oličena u poslaniku Škrelji i sličnim dikama drži nivo strateške misli na nivou praznog čabra. Valjda zato svakog živog naokolo zabolje dupe za evropski rat. Balkan se blažen brčka u Sredozemnom moru kao poslanik DPS-a u bazenu, i kao mnogo puta ranije bez svijesti čeka talas, koji će sve povesti u vražju mater.
Bonus video:
