U četvrtak, 1. septembra 2016. navršava se pedeset pet godina od Prve konferencije nesvrstanih zemalja, održane u Beogradu, 1961. godine, uz učešće dvadeset pet država. Bio je to krupan svjetski događaj, „izraz savjesti čovječanstva“, kako ga je nazvao egipatski predsjednik Naser. Pokret se ubrzo proširio na sto dvadeset članica, te sedamnaest zemalja posmatrača.
Prvi dokument o ovom međunarodnom pokretu predstavlja Brionska deklaracija, zajednička izjava predsjednika Tita, Nasera i Nehrua, objavljena 19. jula 1956. godine. Prethodno, 1955. godine, u Bandungu se na istorijskoj Konferenciji od 18. do 24. aprila, dvadeset devet država Azije i Afrike izjasnilo za potpuno ukidanje kolonijalizma i svake rasne segregacije i diskriminacije u svijetu.
- Budući da smo Nehru, Naser i ja, (kasnije su nam se pridružili Sukarno, Nkrumah i drugi), uprkos svim razlikama, jednako mislili i istome težili, mi smo bez oklijevanja pristupili akcijama za stvaranje Pokreta nesvrstanosti - kazao je svojevremeno Tito. - Tako je i došlo do našeg susreta na Brionima 1956. godine, a zatim u Njujorku i ubrzo poslije toga do Prve konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu…
S jeseni, 1960. godine, Tito boravi u Njujorku, od 20. septembra do 4. oktobra. Učestvuje u radu jubilarnog, petnaestog zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Četrnaestodnevni boravak koristio je i za pripreme Prve konferencije (neangažovanih), nesvrstanih zemalja, pa se u Njujorku sastajao s Nehruom, Naserom, Nkrumahom i Sukarnom.
U susret Samitu, u Beogradu su obavljene velike pripreme. Tadašnji gradonačelnik glavnog grada Jugoslavije, legendarni Branko Pešić, rođeni Zemunac, učinio je sve da Beograd bude upamćen po dobrom gostoprimstvu. Trebalo je smjestiti dvadeset pet državnika i njihovu brojnu pratnju… Konferencija je održana u zdanju Savezne skupštine, na Bulevaru Revolucije, a za gotovo hiljadu novinara obezbijeđen je radni prostor u obližnjoj zgradi Saveza sindikata Jugoslavije, na Trgu Marksa i Engelsa. Preko poslaničkih klupa, u Skupštini SFRJ, postavljen je odgovarajući patos i veliki okrugli sto za rad učesnika Samita. Očigledno, nikad Beograd nije bio uređeniji, svjetliji, ljepši. Rekonstrisane su mnoge ulice, obnovljena rasvjeta. Za pratnju visokih gostiju nabavljeni su novi motocikli, “nortoni”, poznate engleske marke. Na Novom Beogradu otvoren je Park prijateljstva đe su učesnici Konferencije zasadili platane. Kod Brankovog mosta postavljen je obelisk kao simbol Konferencije.
Šefove država, na aerodromu je, uz državne počasti, dočekivao Tito, a zatim bi, u velikom, crnom “kadilaku“, kabrioletu, prolazili kroz guste špalire razdraganog naroda.
U hotelu “Metropol”, povodom Prve konferencije nesvrstanih, Tito je sa suprugom Jovankom priredio prijem za dvije hiljade zvanica… Beograd je tada u medijima tertiran kao prijestonica svijeta.
- Pokret nesvrstanosti postigao je velike uspjehe, zahvaljujući prije svega tome što odražava objektivne životne interese čovječanstva i što je u njegovoj platformi sadržan program izgradnje novih demokratskih međunarodnih odnosa u miru, bezbjednosti za sve i ravnopravnoj saradnji - naglasio je jedan od njegovih tvoraca, Tito. - Zbog toga Pokret nije samo moralna snaga, već postaje sve uticajniji svjetski faktor u međunarodnim odnosima. Postao je takva snaga u prvom redu zbog toga što je umio da očuva jedinstvo i samostalnost u osnovnim pitanjima i zajedničkim interesima, svoju široku i progresivnu orijentaciju…
Uloga nesvrstanih zemalja najviše je dolazila do izražaja u Ujedinjenim nacijama, đe su dominirale svojim načelom aktivne, miroljubive koegzistencije, kao alternative hladnom ratu.
Aktivnosti Pokreta, kao važnog faktora u međunarodnim odnosima, visoko su cijenili mnogi svjetski državnici. To mi je potvrdio i Kurt Valdhajm, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, u razgovoru koji sam s njim vodio u Njujorku 7. novembra 1980.
- Nesvrstane zemlje su u dobrom položaju da stvore uslove kako bi zajednički interesi postali očigledniji i uvjerljiviji - rekao mi je Valdhajm. - U Ujedinjenim nacijama uvijek su postojale pokretačke snage u potrazi za pravednim i trajnim rješenjima problema s kojima se suočavamo…
U Džakarti me 22. septembra 1982. primio Adam Malik, potpredsjednik Indonezije i u intervjuu koji mi je dao, istakao ulogu nesvrstanih.
- Moje je mišljenje da postojanje nesvrstanog pokreta ima ogroman značaj, jer, zbivanja i događaji u svijetu, bilo na vojnom, političkom, a naročito na ekonomskom polju, to potvrdju - kazao je Adam Malik. - Želimo da stvorimo jedan novi sistem, u kojem imamo jednaka prava, a sve to u interesu mira u svijetu i miroljubive aktivne koegzistencije…
Tokom intervjua koji sam 6. juna 1985. u Njujorku pravio za NIN s Peresom de Kueljarom, generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, razgovarali smo, naravno, i o politici nesvrstanih, aktivnoj u mnogim međunarodnim pitanjima.
- Nema sumnje da nesvrstane zemlje igraju veoma važnu ulogu u današnjem svijetu. One sprječavaju svojevrsnu opasnost polarizacije svjetske zajednice na dva suprotna tabora - naglasio je Peres de Kueljar. - One su duboko uticale na kurs međunarodnih odnosa i po mom mišljenju, takođe ojačale princip jednakih prava svih naroda, što je osnovni princip Povelje Ujedinjenih nacija…
Na Šestom samitu, septembra 1969. u Havani, bilo je pokušaja da se orijentacija Pokreta preusmjeri, da se pojedine članice vežu za ovaj ili onaj blok. Cijepanje Pokreta, naravno, nije prošlo.
U radu Šeste konferencije na Kubi, aktivno je učestvovao osamdesetsedmogodišnji Tito. U prisustvu sto trideset jedne zemlje, na Samitu je usvojena posebna rezolucija zahvalnosti i priznanja za njegov doprinos formulisanju politike i stvaranju Pokreta nesvrstanosti.
Svijet je danas drukčiji. I uloga Pokreta.
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
