- Vaše karte, molim.
- Nemamo, dajte nam tri.
- U redu, 12 eura.
- Duplo skuplje?!
- Što nijeste kupili na šalteru?
Ovaj predizborni dijalog o vraćanju povjerenja završen je prebacivanjem metalnih apoena iz ruke u ruku. Njen trošak iznosio je na kraju šest eura... Ne treba karta, hvala... Nije od značaja koliko je kondukter stavio u džep. Mnogo je važnije što je kraj pregovora ispraćen osmijehom svih u kupeu. Neznanje? Ne, nego korupcija. Samo što je svima lakše da se prave kako je ne vide. Ne samo u vozu.
Nedavno je i specijalni tužilac počinio sličan grijeh. Ne u kupeu, nego pred stotinama hiljada gledalaca... Mojoj supruzi je neko donio čokoladu. Znate, to je uobičajeno kad se nekome završi posao. Srećom, nije je uzela... Reče specijalista za borbu protiv korupcije. I ostade na funkciji. A mi kratki za informaciju kad će biti uhapšen donosilac čokolade sa četiri hiljade eura...
Nadam se samo da putnica iz voza nije opozicionar. U protivnom, nema potrebe mijenjati vlast. Nego moral birača!
***
Dođoh doma. Na ekranu okolina Žabljaka. Pored nekošene livade jaka auta. Petoro-šestoro odraslih, sa djecom, gledaju u glavnog junaka. On, uprkos krštenici, ozaren poput dječaka. Kao one noći kad su da ubijedili da je postao predsjednik crnogorskog parlamenta. Drugi čovjek u državi. Na to mjesto postavio ga je treći. Jer je treći u stvari prvi. Pošto pravi prvi nastupa kao prestupna godina. Svake četvrte. Pred izbore. A izvorni tvorac ovog lingvističkog postignuća neće više nikad!
Drugi se odlično snalazi na predizbornoj livadi. Gleda domaće životinje. Kozu ili njenog muža - ne vidim dobro. Izuzetno je raznježen. Pred njim je, izgleda, jare.
Tom ljetnjom idilom nastavljena je predizborna kampanja lidera Negativne. Nakon što je, sa pratnjom, slistio nekoliko ručkova u narodnoj kuhinji. Otimajući sirotinji od usta. Pa će im zato iz svog voćnjaka poslati dvije gajbe jabuka. Da im otvore apetit...
Sit gladnome ne vjeruje niđe na kugli zemaljskoj. Ta se poslovica u Crnoj Gori praktikuje evo 25 godina, okrenuta naopako. Kao i sve ostalo. Gladni sitima vjeruju! Čak i kad zbog njih ostanu bez svega. Ne samo ručka.
Lider je, sa udvostručenim sigurnim glasovima, sav srećan napuštio livadu. Kakvih kod nas ima u ogromnim količinama. A on oran da pređe cenzus kako-tako. Su čim bi, inače, smio pred Gospodara...
***
U predizbornu trku upuštio se i lider esenpea Srđan Milić. Koji tradicionalno nema namjeru da razvlasti depees. Sad je meta Aleksandar Damjanović. Važno je biti prvi u stranci. Kad je to mjesto u opoziciji već kaparisano. Zahvaljujući izuzetnoj političkoj širini vođa Demokratskog fronta.
Damjanović se proslavio kao majka crnogorskih majki mnogo prije izbora. Miliću je u kampanji preostalo da bude otac crnogorskih penzionera. Pa je skratio osnovicu za obračun penzija. Na samo 15 godina. I to najboljih. Zbog radnika osiromašenih u stečaju. Ne zbog glasova. On ne želi da upropasti budžet. Pa će se povoljnosti sprovesti tek iduće godine. Jer se Vlada dovoljno napatila da spasi državnu kasu od majki koje rađaju za pare.
Milićev amandman ima bar jednu manu. Ostaviće u siromaštvu sve stečajce koji su već penzionisani. Pojedinačno, to rade godinama. Grupno, od marta 2015. Zato što nijesu mogli anticipirati sukob u vrhu esenpea. Niti čekati predizbornu humanost zbog ugroženog liderstva...
Što će zaista biti sa penzijama - znaćemo za 15 dana. Ali, već sada je više nego jasno što će biti s Crnom Gorom poslije izbora. Nakon što je 121.000 glasača dobila novo biračko mjesto, a u opticaju je i 9.000 starih ličnih karata... Tu više nije od pomoći kopanje trojke... Ni po dubini, ni po širini...
P.S. URA izlazi iz Vlade, Demos ostaje. SDP aktivno čeka. Složni su samo u tome da njihove razlike ne treba da utiču na opoziciono jedinstvo. Koje će sigurno biti postignuto do izbora. U proljeće 2032. Čim Crna Gora izađe iz stečaja. I premijer ispuni uslove za penziju...
Bonus video:
