KOSMOS ISPOD SAČA

Pisac ruši Premijera?

6009 pregleda 10 komentar(a)
Popović, Foto: YouTube
Popović, Foto: YouTube
Ažurirano: 15.12.2018. 15:58h

Izuzetno važan i dragocjen intervju dao je pisac Milorad Mijo Popović portalu Avangarda (www.avangarda.ba). Pitanja su na mjestu, dobra i precizna, postavlja ih Tamara Nikčević.

Ono što je najbitnije i ključno, Milorad Popović otkriva se u potpunosti kao nacionalista, iako kritikuje velikosrpski i velikoalbanski nacionalizam, da li svjesno ili nesvjesno, to nije važno. Ali karte su otvorene. Sve. To je najvažnije.

Iz njegovih karata vidimo svu paranoju i ideje koje mnogi vezuju za 19. a ne za 21. vijek, a kojih se drži Mijo Popović, čovjek koji se može svrstati u “decision makers” savremene Crne Gore, odnosno, Mijo je čovjek koji se oko mnogo čega “pita” u Crnoj Gori, današnjoj.

Mijo nije samo pisac, on je detetktor neistomišljenika koje uz oblandu paranoje proglašava izdajnicima, velikosrbima i kiti ne baš adekvatnim imenima. Naravno, za sve nisu potrebni dokazi jer njegova riječ dovoljna je, ipak je on pisac koji je dobio, odnosno ipak je adekvatnija riječ „osvojio“, čak i Njegoševu nagradu, te je sad njegovo ime u Biljardi, u nizu pored imena Matije Bećkovića, kome je Popovićev patron Milo Đukanovićuručio istu tu Njegoševu nagradu, diveći se tada Bećkoviću, baš kao što danas Mijo glorifikuje Mila.

Aleksandar Mandić napisao je prije nekoliko godina izuzetno zanimljiv tekst pod nazivom “Uputstvo za uspeh u životu”, a Popović se može retroaktivno uključiti u priču. Jer, kad god Popović pomene „koncern Vijesti“, sigurno je da on misli sve najgore i pokušava da tu ne baš frekfentnu riječ iskoristi kao ljutu osudu i zazvuči pametnije od samog sebe, ali vrlo vjerovatno da značenje te riječi koncern, ni etimološki, ni značenjski ne poznaje.

Zato je izlaganje Popovića uvijek zanimljivo, jer iz njega buja kontra-strah, on se poetično obraća kroz prozu, uvijek govori o ugroženosti, iako su mu džepovi puni, i koliko god Popović prozivao i ukazivao na povampireni velikosrpski nacionalizam, on se služi istim metodama kao velikosrpski nacionalisti, isti je, samo je potrebno predznak srpski promijeniti u crnogorski. I sve je tu, i ugroženost, i strah, i prokazivanje. Razlika je u datumu, i razlika je u broju sljedbenika, ostalo je isto. Nacionalizam bez premca.

Zato, ako Popović nastavi da bude decision maker, Crna Gora će se još više zatvarati jer njemu smetaju svi pisci koji mu nisu uz skute, i domaći, i bliskoinostrani, i inostrani uopšte. Smeta mu Peđa Uljarević kao izdavač, smeta mu gostovanje pisaca iz Srbije na festivalima u Crnoj Gori, smeta mu čak i aktuelni Premijer Duško Marković jer ne radi dovoljno na nacionalnom identitetu i smeta mu što Premijer ima susrete sa ljudima koji su uradili mnogo za kulturu Crne Gore. Kritikuje Premijera jer je previše građanski orjentisan, kao da čim je Premijer napravio korak ka državi svih građana, Mijo je već dunuo u sudijsku pištaljku. On kritikuje Premijera Duška Markovića jer ga nije zvao da mu čestita Njegoševu nagradu. Ego se uzdiže do visine preko Jezerskog vrha (1657 metara nadmorske visine), pa čak i nadilazi Štirovnik (1749 metara nadmorske visine) i ide do neba koje niđe nije plavo kao iznad Crne Gore.

Tamo negdje na nebu, ego Popovića se zaustavlja i on kaže u intervjuu za Avangardu kako je Duško Marković ”u isto vrijeme kada mi je na Cetinju uručeno ovo najviše književno priznanje na Balkanu, Marković je zakazao sjednicu Vlade; valjda je na taj način sebi obezbijedio alibi za to što ne prisustvuje događaju na kojem je njegovo prisustvo bilo očekivano.”

Ovaj pasus je nešto najduhovitije što je Mijo Popović ikad napisao i izrekao.

Malo fali da počne prozivati političare i funkcionere koji nisu do kraja pročitali i prepričali njegov roman. Imajući u vidu čitav intervju, koji je ponavljam, dragocjen, zabrinjavajuće je kakvom piscu država godinama sipa za izdavaštvo i objavljivanje časopisa, i kakav je to čovjek na poziciji da donosi i utiče na važne državne odluke, i one koje se tiču identiteta, kulture i politike.

Dobrica Ćosić je mala maca za Popovića. Ne u smislu pisca, već u smislu nacionalističkog ideologa koji se ogrnuo plaštom ugroženosti i spreman je za napad.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")