Kada ne igra basket sa Zoranom Jelićem, ili ne pije viski sa Bebom i Deripaskom, crnogorski premijer Milo Đ. najradije provodi vrijeme sa knjigom. Jer davno je shvatio da je znanje - imanje. Da se na vrijeme nije latio knjige, nikad ne bi postao premijer sa 28, a milioner sa 35. Ili vlasnik banke u 45. pa šesti put premijer u 50. Što ti je knjiga.
Biro za komunikacije Vlade Crne Gore, koji uspješno vodi lik iz literature, Kusovac Ekrem, objavio je danas listu od pet-šest naslova koje premijer čita ili će pročitati za vrijeme dvonedjeljnog odmora. Neko će se začuditi, otkud premijer na holideju kada je rekao da će svi članovi Vlade koji su podbacili u svom radu preskočiti feragosto?! Očito, Milo nije sklon samokažnjavanju ali zato jeste dobroj knjizi.
Prema saopštenju pomenutog Biroa, nakon što je sinoć na basketu rasturio Jelića, Milo se bacio na svoj omiljeni žanr, naučnu fantastiku. Pročitao je najnoviji i više puta nagrađivani roman Milorada Popovića o čijem naslovu će nas Biro za komunikacije Vlade Crne Gore naknadno obavijestiti. Uostalom, zašto je važan naslov - jer ako je ona falš ikona bila zamišljena da bude poklonjena majci Crnoj Gori kao prava, ko mari da li je i taj roman stvarno roman ili opet neki falš. Još ako mu je u pisanju pomagao brat laureat Trinaestojulske nagrade Bulajić Veljko, onda u vjerodostojnost štiva ne treba sumnjati.
Ali, čim je veliki meštar Veljko tu, onda se premijer odmah sjeti Neretve i Sutjeske. Zato je Milo, kao inače veliki ljubitelj epske proze i memoara, na odmor ponio i materijal Borivoja Krivokapića "Što to huči Sutjeska". Istina, čitanje mu teško ide, ali ne odustaje. Bolje da se mučim sa ovim Rankom nego da moram preći na biografiju Dejana Savićevića, istog autora. Ili još poznatiju Krivokapićevu modernu bajku "Milo i sedam jarića". U kojoj pisac varira tezu kako su 7 Petrovića, Đilas i Milo, očevi nacije. Koja je inače, po makar jednom od njih, davno proglašena za komunističku izmišljotinu. Tako je to sa djecom od više jarića. Nikad ne ispadnu potaman...
Malo je onih, kažu iz Biroa za komunikacije, koji znaju da je naš premijer ljubitelj doktorata. Kaže Kusovac - draže je Milu pročitati dobar doktorat nego napiti se hladne vode. S Vidrovana, podrazumijeva se. Upravo dok čitate ove redove naš Premijer se, zajedno sa rektorkom Radmilom Hermes Vojvodić, udubio u čitanje "Kriminologije", čuvenog doktorskog rada dekana Pravnog, Rakočevića. Po kome mali Źaga sprema predstavu. Dvojka (Milo i Radmila) je zapela na strani 22 jer je falila, kao da je neko od obožavatelja, koji su se ranije dohvatili doktorata, istrgnuo i sačuvao za uspomenu. Toliko mu se dopao rad, a posebno ta istrgnuta, 22. strana.
Kako nas Biro Vlade Crne Gore obavještava, premijer još od mladosti gaji simpatije prema pričama iz rata, parizanskim dogodovštinama... Zato je sa sobom na odmor ponio rukopis Vase Popovića "Filip na konju". Radnja nema veze sa Milovim, a to znači i našim, predsjednikom, ali je premijer baš zbog njega ponio. Naime, nakon što je Filip kazao da mu ne pada na pamet da sada 4. mandat proglasi za drugi pa da se još jednom kandiduje, Milo je kao i svi mi zaključio da je Filip na konju. To jest pri odlasku. I da će za naredne izbore morati da traži drugog Filipa. Umalo rekoh konja, ali se sjetih da je Miodrag Živković, nakon jedne izgubljene predsjedničke utrke, izjavio kako bi i magarac pobijedio u Crnoj Gori ako ga za predsjednika kandiduje DPS. Tako je Miko govorio dok je bio u opoziciji. Ali što ti je sudbina - moglo bi se desiti da nakon narednih izbora predsjednik Budve, a ne Crne Gore, ispadne baš Živkovićev kandidat - Purko. Ne zato što je magarac kako bi nekad rekao Živković, već zato što će ga uz Mika podržati i Milo. Bravo ti ga, Miko.
Biro za komunikacije Vlade Crne Gore javlja da je petog dana odmora, premijerov omiljeni sparing partner na basketu, Jelić, pokidao ligamente pa se premijer potpuno posvetio knjizi. Glavu ne diže sa nje - kaže Ekrem K. šef Biroa. Sada mu je u rukama još od djetinjstva omiljena priča "Milo i sedam patuljaka". Znate i sami ko je Milo - naš premijer, a ovih sedam da vam ne nabrajam. Da se zbog redosljeda ne naljute. Da Mandić ne kaže a zašto nijesam ja na prvom mjestu ili da se Milić požali što je posljednji. Sedmi patuljak. Ali kako nas narod kaže - bolje sedmi patuljak nego trinaesto prase. Ili Filip na konju. Ili Milov predsjednički kandidat Purko.
Premijer će odmor završiti klasikom. Ne El klasikom, Real - Barselona, već literarnim klasikom. Čitaće Marka Tvena i "Doživljaje Toma Sojera".Ako pitate pomenutog Krivokapić Borivoja, on će vam objasniti da je Tom Sojer u stvari sam Milo. Jer svi događaji se i kod Tvena, kao i kod Bora, vrte oko jednog lika. Tom (Sojer) je osoba koja se može snaći u svakoj životnoj situaciji i ništa za njega nije nemoguće. Tako će Rat za mir pretvoriti u Oprosti nam Dubrovniče, gorivo za Mladićeve tenkove u nagradu grada Mostara, a onim milionom Regionalnog vodovoda vratiće 11 miliona kredita svoje banke, staru Pobjedu pretvoriće u novu, Marka Vešovića u Borivoja Krivokapića. A Filipa u Purka.
Kako Toma Sojera, tako i Mila pokreće veliki optimizam uprkos svim razočaranjima koja su mu se dogodila. Jer ko bi osim čovjeka velikog srca kandidovao nejakog Igora za Ujedinjene nacije, a Jasavić Azru za potpredsjednicu. A koliko juče žalio se da mu prvi radi o glavi dok ga je druga prijavljivala kod VDT. Kao šefa mafije. Dakle, i Svetovog šefa. Azra je tad tvrdila i da nad Svetom ima Sveto - i da je to u stvari Milo. Ali, kao kod Toma Sojera - vječiti optimizam Mila Đukanovića sve pobjeđuje. I gvozdena vrata otvara. I vrti đe burgija neće... Čudo su metafore. A tek šoldi. Bravo ti ga, Milo.
Bonus video:
