U Crnoj Gori do sada nisu održani izbori oslobođeni sumnje u regularnost i zloupotrebu državnih resursa. Korišćenje nekog od socijalnih davanja je jedan od temelja kupovine birača. Kao odgovor na sumnje u zloupotrebe, krivične kazne i kritike da pomoć od partijskih interesa ne može da stigne do onih kojima stvarno treba, krenulo se u projekat „socijalni karton“ ili informacioni sistem socijalnog staranja, predstavljen kao univerzalni lijek za sve probleme. Njegovim uvođenjem 2015. godine blizu 5.000 ljudi je izgubilo pravo na materijalno davanje, jer ga je, očigledno, veliki broj njih koristio bespravno. Istovremeno, izmjenom pravilnika koji uređuje korišćenje tuđe njege i pomoći broj korisnika ovog prava je porastao za preko 50%, jer, ipak, nekakav balans treba napraviti?! Godinu od uspostavljanja socijalnog kartona Milo Đukanović je na sjednici Vlade u Kolašinu naglasio da više neće biti moguće koristiti pomoć bez osnova. Problem je, dakle, duboko pustio korijene. Samo u Rožajama, Pljevljima i Bijelom Polju je suspendovano 12 službenika prošle godine zbog zloupotreba u odlučivanju. Greške i zloupotrebe su stvarnost, nisu, dakle, osmišljene u glavama nezadovoljnih političara i oštećenih strana.
Sama baza korisnika nekog od prava iz korpusa socijalne i dječije zaštite u Crnoj Gori je čudo tehnologije. Zaštićena je sigurnosnim kodom/ključem koji se svakodnevno na kraju radnog vremena aktivira. Obezbijeđena je od znatiželjnih. Tek nekoliko ljudi ima uvid u kompletan spisak od 83.000 korisnika koliko je u junu dobilo sredstva. Ograničen broj zaposlenih u centrima za socijalni rad i Ministarstvu rada i socijalnog staranja ima svoje korisničke naloge, a obim informacija kojima mogu da pristupe zavisi od ”privilegija koje su dodijeljene pojedinim nalozima”. Što je pozicija viša, privilegije su značajnije. Logično. Dodatno, čak ni lokalna samouprava ne zna ko na njenoj teritoriji koristi materijalno obezbjeđenje, pa je moguće da neko dobija sredstva iz budžeta po dva ili više osnova. Ostaje im da vjeruju na riječ da su mogućnosti malverzacija sada potpuno isključene.
Sistem funkcioniše po principu unošenja podataka iz centara za socijalni rad, te crpi podatke iz baza ostalih institucija, koje nisu najažurnije. Vidjeli smo da se službenicima dešava da se preračunaju. Ne funkcioniše veza sa centralnim registrom stanovništva, a povezivanje sa Tužilaštvom, Upravom policije i sudovima tek predstoji. Ako vas interesuju podaci o korisnicima koji su sticali pravo prije uspostavljanja socijalnog kartona, čudo od tehnologije će vam ponuditi skenirana rješenja. Izgleda da je bio preveliki napor unijeti podatke za sve korisnike. ”Srećom” ovih nekoliko kojima je to omogućeno znaju da je pretraživanje ili upoređivanje skeniranih PDF dokumenata Sizifov posao.
Sistem (i informacioni i ukupni) je programiran, dakle, da služi samo odabranima, za svrhe koje oni smatraju važnim. Na ovaj način su građani stigmatizovani samim tim što se njima manipuliše, pa je ono što je njihovo zakonsko pravo upakovano u paket uslovljavanja i, htjeli oni to ili ne da priznaju, izbornih manipulacija. Da se razumijemo, materijalno obezbjeđenje nije pomoć, nego pravo. Drugim riječima ne treba da budete zahvalni što vas država najprije dovede do siromaštva, potom udijeli mrvice, a onda potpuno svjesno prepusti javnoj osudi.
A zahtjevi stižu svakodnevno. Od uvođenja sistema samo za ostvarivanje prava koja se vode kroz bazu je pristiglo 188.010 zahtjeva. Međutim, to nije sve. Podaci o korisnicima za četiri prava se ne vode kroz socijalni karton, uključujući i jednokratnu pomoć, a ova se dodjeljuje i onima za koje nikad ne biste pomislili da im je potrebna. Na primjer, jednom privrednom društvu, a dobilo je podršku i to u iznosu od 4.000 eura. Kako se odlučuje o tome ko će dobiti ovu pomoć nije jasno, budući da se dešava da tokom jednog mjeseca korisnicima u Opštini Danilovgrad bude odobreno preko 40% ukupne jednokratne novčane pomoći.
Sasvim je sigurno da socijalni karton ne nudi odgovore na ova pitanja. Logično bi bilo da kad ukucate jedinstveni matični broj građanina, da biste provjerili da li mu treba materijalna pomoć, vidite i koje je sve jednokratne pomoći dobio od države, ali ne i za ”administratore” informacionog sistema.
Spolja posmatrano zakoni se unapređuju, softverska rješenja razvijaju, institucije umrežavaju. To što svakodnevno raste broj građana koji vape za stotinu eura, tek je jedan od podataka u bazi ili van nje. Nemogućnost spoljne kontrole, van izvršne vlasti, je poseban deficit. Dodjeljivanje sredstava ne može biti pravednije niti izbori pošteniji dok god postoji sumnja u regularnost dodjeljivanja materijalnih davanja. To je moguće isključivo kroz omogućuvanje pristupa bazi nadležnom skupštinskom odboru, predsjednicima opština i relevantnom i zainteresovanom dijelu civilnog sektora. Naravno, uz prethodno potpisivanje izjave o čuvanju tajnosti podataka.
Autorka je članica radne grupe za poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava
Bonus video:
