Engleski istoričar Siril Nortkot Parkins je prije 58 godina (1958) objavio svoje istraživanje, na osnovu proučavanja administracije i sa njom povezane birokratije.
Tada je ustanovio i algoritam povećanja broja službenika u administraciji: godišnje između 5,17 i 6,56 nezavisno od promjena i potreba u količini posla.
Svjedoci smo da je u državnoj administraciji, a po automatizmu se preslikava i na opštinske, sve više raznih direktorata, sekretarijata, agencija, komesarijata, uprava... Riječju, povećavaju se (doslovno fizički) „administrativni kapaciteti“, usklađuje se sa evropskim direktivama, zakonodavstvom itd. A boljitak se, u svim oblastima, osjeća malo ili nimalo. Građani se usuđuju da tvrde, neki čak i dokazuju brojnim primjerima, urušavanje sistema javne uprave! Naravno, uz konstantna povećanja broja zaposlenih, ali i broja mjesta sa unosnim zaradama. Onda takva mjesta (nezavisno od rezultata, ili uprkos istima) postaju referenca za napredovanje u državnoj upravi.
Da ovo ne bi bilo, samo, lamentiranje nad državnom i lokalnom birokratijom (šta tek reći za briselsku kojoj težimo i sa kojom se usklađujemo!), pogledajmo svježi primjer, razmatran vrelih julskih dana u Skupštini Crne Gore. Zanimljiv materijal. Državna revizorska institucija daje Izvještaj o reviziji Sekretarijata za razvojne projekte “Praćenje statusa i dinamike investicionih projekata“ - revizija uspjeha, konačan izvještaj (datirano jul 2014.).
Izvještaj DRI je pregledan, jasan, solidno dokumentovan. Riječju, omogućuje da provjerimo djelovanje Parkinsonovog zakona i poslije 58 godina.
Sekretarijat za razvojne projekte osnovan je i počeo sa radom drugom polovinom 2012, sa zadatkom da, između ostalog, vrši poslove koji se odnose na: praćenje statusa i dinamike razvojnih projekata, realizovanje administrativnih aktivnosti usmjerenih na ubrzanje procedura (Oprez! Parkinson!), realizaciju ugovorenih investicionih programa i praćenje i predlaganje mjera za poboljšanje investicionog ambijenta. Sekretarijat prati 19 investicionih razvojnih projekata (zaključno sa 1. 6. 2014.).
Priznajem, za skoro četiri godine trajanja ovoga mandata u Skupštini, nijesam pronikla u tajnu ovolikog kašnjenja u razmatranju pojedinih materijala. Recimo, zar ovaj Izvještaj DRI nije trebalo razmotriti u ranu jesen 2014? Radi se o praćenju 19 razvojnih projekata, čija je realizacija u toku. Ugovorene (minimalne) vrijednosti 1.101.853.790 eura (jedna milijarda, sto jedan milion, osamstopedesetri hiljade sedamstodevedeset eura).
Projekti praćeni u izvještajnom periodu: 1) Luštica Bay, Tivat; 2) Kumbor, Herceg Novi; 3) Porto Montenegro, Tivat; 4) Sveti Stefan, Budva; 5) Kraljičina plaža, Budva; 6) Hotel AS, Budva; 7) Hotel Kristal Rivijera; 8) Brdo Spas, Budva; 9) Kraljičina plaža, Bar; 10) Golf Boka Groop Development, Tivat; 11) Plavi horizonti, Tivat; 12) Hotel Jadran, Perast; 13) Rt Rastislava, Ulcinj; 14) Hotel Mediteran, Ulcinj; 15) Hotel Galeb, Ulcinj; 16) Hotel Hilton Crna Gora; 17) Centar za odmor, rekreaciju i liječenje, Igalo; 18) Maljevik, Bar; 19) Dobreč, Rose.
Sekretarijat sada (jul 2016) ima 14 zaposlenih. Od toga 12 sa visokim obrazovanjem i dvoje sa srednjom stručnom spremom. Na pitanje o stručnom profilu zaposlenih, visokoobrazovanih, dobih odgovor da su „pravne i ekonomske struke“. Nema arhitekata, građevinskih inženjera, geologa? Nema, naravno, dragi S.N. Parkinsone. Sekretarijat angažuje, po potrebi, eksperte iz raznih oblasti. Na primjer: investitor prijavi otežane uslove zbog pojave tla manje nosivosti (na stranu što je po Zakonu o uređenju prostora i izgradnju objekata neophodan geološki elaborat za izradu idejnog i glavnog projekta), ili saopšti da zemljani radovi iznose toliko i toliko, dovoljno je da iskusan inženjer obiđe teren, uporedi sa projektnom dokumentacijom i ustanovi stanje stvari. Ali, mjesta su u Sekretarijatu popunjena, a bespomoćni zaposleni „pravne i ekonomske struke“ će vjerovatno prihvatiti izvještaj investitora, bez provjere. I tako izvještaj po izvještaj - hotel AS (naravno, ugovor za ovaj projekt stariji je 10 godina od Sekretarijata, ali od 2012. sada prođoše četiri).
Zanimljivo je da u Izvještaju stoji da od 19 navedenih projekata koji se prate, za 7 nema ugovora o investiranju, za 11 nema investicionih programa, za 15 nema biznis planova. Šta li to, i kako, prati Sekretarijat za razvojne projekte (o projektnoj dokumentaciji ni pomena), nadilazi moje četrdesetšestogodišnje iskustvo u urbanizmu, projektovanju, izvođenju, nadzoru, upravi, nastavi na univerzitetu.
Administrativna ezoterija koju mogu razumjeti samo posvećeni!
Ali, interesantno, na što ukazuje DRI, za zakup poslovnog prostora za potrebe Sekretarijata 30. 8. 2012. je sklopljen ugovor u iznosu 4.871,52 eura mjesečno, tj. 58.457,52 godišnje. Nakon godinu dana iznos zakupa je smanjen na „samo“ 3.874,50 eura mjesečno, tj. 46.494,00 godišnje. Na početku je cijena zakupa iznosila 24e/m2, a kasnije spuštena na 19e/m2. Ne navodi se ko je zakupodavac, ali DRI ukazuje da je prosječna cijena poslovnog prostora u vlasništvu Glavnog grada u novembru 2013. iznosila 10,5e/m2. Može biti zanimljivo za Tužilaštvo.
Neuobičajeno je da je pored prisutne v.d. sekretarke Sekretarijata, obrazloženje Izvještaja dao ministar održivog razvoja i turizma, da bi se sekretarka javila tek na direktno postavljena poslanička pitanja. S obzirom da se radi o razvojnim projektima iz oblasti turizma, korisno je bilo prisustvo ministra Gvozdenovića. Ali, Sekretarijat za razvojne projekte nije dio Ministarstva održivog razvoja i turizma. Ostao je utisak da je ovaj Sekretarijat neka zgodna mala luka za alibije razne vrste, koje tek treba rastumačiti. Naravno važan i za toliko radnih mjesta za koje treba određeni budžet, poslovni prostor i pride! A stvarni posao rade zaposleni u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (naravno kao dodatak poslovima kiji su im u opisu radnog mjesta), za male plate za koje se traži visoka stručnost i referentnost. Parkinsonov zakon ne doseže do ovih, naših, administrativnih inovativnosti. Ili, po onoj narodnoj: „Ti radi, a ja ću te kuražit'.“
Bonus video:
