U rubrici Vremeplov, u Vijestima, imali smo priliku pročitati što je predsjednik Vlade govorio prije petnaest godina. Da vidimo...
Odgovarajući na pitanje “Vijesti” šta misli o sumnjama protivnika obnove crnogorske državnosti, ali i otvorenih zagovornika projekta, da Crna Gora može postati vlasništvo novobogataša okupljenih oko DPS-a, Đukanović je kazao: “Devijacije neizostavno prate svako društvo u tranziciji... Ovo su neminovno nus-pojave... i događaće se sve dok ne bude imala izgrađeniji pravni sistem. I dok se ekonomski ne razvije da što je moguće više sive ekonomije sprovede u kolosijek regularne i stvori pretpostavke da ljudi mogu pošteno živjeti od svoga rada. Moraćemo još neko vrijeme da odgledamo te nus-pojave, ali svakako ne skrštenih ruku”.
Pravo značenje Đukanovićeve formulacije “još neko vrijeme”, a u povodu onoga što je nazvao “nus-pojave”, daje tek nadnaslov rubrike - Prije 15 godina. Tada je Đukanović, poletno, najavio da neće odgledati te pojave - skrštenih ruku. I nije. Kakvih crnih skrštenih ruku. Prije bi se reklo da je sve to “odgledao” raširenuh ruku. Skrštene ruke ne mogu pokupiti mnogo, a u raširene samo dolazi... Kad neko zna znanje.
Ipak, činjenica da je ovo izjavio prije petnaest godina mogla bi da znači da je Đukanović, na racionalnom nivou, bio sasvim svjestan problema. A proteklih petnaest godina daju nam za pravo da pomislimo da, ne samo što ništa nije uradio da devijacije spriječi, već da je nečinjenje onih kojima je to bila obaveza, učinilo da devijacije postanu dominatan pravac razvoja crnogorskog društva danas, pod Đukanovićevom vlašću. Ako je ovo kazao prije petnaest godina, ne može danas reći da ne zna što se to desilo sa Crnom Gorom. A čija je odgovornost za sve to? To je jasno. Kao što je jasno da je i tada, kada je ovo govorio, znao što će biti, ali ovakva izjava je jedna vrsta - pseudoalibija. Jer, vjerovali ili ne, ali zaista postoje ljudi koji vjeruju da bi Milo uspio da “savlada” i kriminal, da nije bilo muke sa Koštunicom, sedmim bataljonom, neprijeteljima crnogorske sreće i izdajnicima “vječne naše”. Posebno su opasni “stari indipendisti”, koji su, ukoliko nisu šefu poljubili ruku, svi odreda postali “izdajnici” Crne Gore, a on, nekadašnji Miloševićev saborac, koautor Rata za mir, arhitekta duvanskog šverca i snabdjevač Karadžića benzinom, on je - najveća ličnost u istoriji Crne Gore i ovog dijela Evrope, kako nas, s vremena na vrijeme, sa stranica režimske štampe, uvjerava ocvala intelektualna posluga.
Zanimljivo je i ovo o pravnom sistemu i sivoj ekonomiji... Danas, nakon petnaest godina vidite da je Đukanović taj “pravi sistem” i zamislio kao koncept u kojem njegovi prijatelji, kumovi i dvorjani, pa i on sam, kao biznismen, ne plaćaju porez... To je, kao što je poznato stručnjacima, najefikasniji način da “što je moguće više sive ekonomije sprovede u kolosijek regularne”, ili, kako već...
A kako bi izgledao odgovor na postavljeno pitanje, ako ignorišete njegove riječi, i pogledate njegova djela? Što je to učinjeno da se spriječe “devijacije”. Ne treba niko da vam objašnjava, osvrnite se i sve će vam biti jasno.
No, vratimo se u današnje vrijeme, petnaest godina poslije ovakve izjave Đukanovića. Prava konekcija se ukazuje kad pročitate vijest da je uhapšen počasni konzul Crne Gore u Holandiji, izvjesni gospodin Fos. Navodno mu je već zaplijenjeno 60 zgrada, toliko ni Mugoši neće zaplijeniti kad on dođe na red, a čovjeka optužuju i za pronevjeru, utaju poreza i pranje novca. Zbog svega pobrojanog - u Milovoj Crnoj Gori ga ne bi ni glava zaboljela. Ali, kad Fos nema sreću da živi u državi koja ima odgovornu vlast. Počasni konzul je, vjerujem, slika i prilika ovoga režima. Živo me zanima ko im ga je - preporučio. Jer, svi će oni, prije ili kasnije, Fosovim putem.
Bonus video:
