TV I DRUGE IGRE

Nagrda

Stvarno su pukli ovi liberali iz zamrzivača. Digli dževu čim je Trinaestojulska data Čovjeku bez lica. Ne znam što im tu nije jasno... To bi uradio svaki poslodavac na svijetu
191 pregleda 33 komentar(a)
Trinaestojulska nagrada, Foto: Skupstina.me
Trinaestojulska nagrada, Foto: Skupstina.me
Ažurirano: 15.07.2016. 14:44h

Nije štamparska greška, stvarno ima nagrada koje nagrde i dobitnike i davaoce. Takva je sve češće i ova najviša državna, Trinaestojulska. Nekad bruku napravi žiri, nekad daktilografkinja... Važno je obesmisliti sve... Što je potvrdila i licemjerna tzv. crnogorska elita u vili Gorica. Dugo, dugo aplaudirajući Miladinu Šobiću. Poslije trideset godina?!

Jedan od najvećih crnogorskih pisaca, izdavača, nezavisnih intelektualaca, teoretičara crkvenih, nacionalnih i drugih krucijalnih pitanja, Milorad Popović, zamalo je ostao bez još jednog dokaza ljubavi države prema podanicima. Srećom, žiri je blagovremeno shvatio da su feleri Čovjeka bez lica čisto daktilografske prirode.

Bard nacionalne literature i kulture sigurno zna da je dvanaestospratnica jedna riječ. Nikad ne bi napisao da je glavni junak na otomanu prekrivenim dekicom. Strašno mu je krivo, a tek meni koja sam zbog toga odustala od čitanja, što je baksuzna daktilografkinja napisala nerazbije zajedno, pa Ulica Slobode sa velikim s... Zbog nje, glavni junak leži na uznak... A temeruta je prozvala teremutom...

Odavno Popovića bije glas da je pismen. Samo, ja to ne mogu da dokažem. Pošto nijesam čitala njegove romane. A znam samo jednu osobu koja jeste...

***

Svađam se zbog njega ovih dana s nekim starim liberalima. Pukli su, što bi rekle režimlije. Ubjeđuju me kako je ovom Trinaestojulskom Čovjeku bez lica plaćena druga rata za sve što je radio protiv Slavka Perovića. Prva je uručena u obliku statusa istaknutog kulturnog stvaraoca. Uz koji takođe idu dobre pare... A i njegov OKF dobija neku crkavicu od države. Da izdaje knjige. Ne samo vlasnikove. I da ih izlaže u Lajpcigu. Đe su crnogorski pisci na višoj cijeni od Getea. Onoga Helderlina da i ne pominjem...

Stvarno su pukli ovi liberali iz zamrzivača. Digli dževu čim je Trinaestojulska data Čovjeku bez lica. Ne znam što im tu nije jasno... To bi uradio svaki poslodavac na svijetu...

***

Nema mrlje ni na nagradi Veljku Bulajiću. Jedino je čudno što je nas desetak znalo da ide u njegove ruke još onoga dana kad je imenovan žiri. Koji je kasno pročitao horor o prodaji lažne crnogorske ikone. U čemu je, kako piše, saučestvovao i Milorad Popović. Radnja se događala u Hrvatskoj. Prije 20 godina.

Sumnjivim je, međutim, ocijenjeno dodjeljivanje najvišeg crnogorskog priznanja Miladinu Šobiću. Stvarno, ko je uopšte taj lik? Ne drže do njega ni vlast, ni opozicija. Nije se snašao čak ni da postane bizmismen. Pjevao je davno neke gluposti, all nikad nije uspio da bude Pinkova zvezda. Ni zvezda Granda. Dokopao se nagrade, iako ga je predložilo samo deset hiljada poštovalaca. Potpuno razumijem zašto je daktilografkinja bila u dilemi na koji spisak da ga stavi. Što će jadna žena... Ni država nije znala đe je Šobić evo tri decenije.

***

Pogrešno otkucavanje ostavilo je Ranka Jovovića bez Trinaestojulske. Inače, žiriju uopšte nije smetalo što je Srbin. I vječiti opozicionar. Nijesu uzroci ovog bojkota ni u Drugom svjetskom ratu. Jer su bez nagrade ostala i dvojica partizanskih potomaka. Momir Marković i Miodrag Tripković. Jedan je hodajuća crnogorska istorija, pjesnik i romanopisac. Drugi - sam vrh crnogorske lirike. Čak ih je i zlosrećna daktilografkinja pravilno otkucala. Trinaestojulsku, ipak, nijesu dobili... Zato što bi tako odlučio svaki poslodavac na svijetu...

***

Verujem da će jednom doći srećnije doba kada umetnost, osim sebe same, ništa drugo neće izražavati. I da ćemo tvorce suditi po delu, ne po životu. Tako je govorio Borislav Pekić... Nikad nije dobio Trinaestojulsku nagradu.

Daleko smo mi od tog srećnijeg doba. Stoga, nije loše što se Crna Gora, ko zna koji put, odrekla Ranka Jovovića, Momira Markovića i Miodraga Tripkovića. Ponekad nagrada više nagrdi dobitnike. Naročito kad je davalac odavno nagrđen...

P.S. Za sljedeću Trinaestojulsku predlažem, uglavnom posthumno, autore Rječnika srpskohrvatskoga književnog jezika iz 1967. U njemu piše: Albanci su indoevropski narod koji živi u jugozapadnom dijelu Balkana. Dodatno značenje je - stanovnik Albanije. Albanizirati - kratko i bez uvrede - preobratiti u Albance. Toliko o tome!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")