Poštovani i dragi građani Crne Gore, potrebno je da se mijenjamo. Želim vam da budete slobodni, svjesniji i odgovorni prema sebi, generacijama koje dolaze i zahvalni onima koji su radili najbolje što su mogli i znali da bi mi danas živjeli u miru i slobodi.
Često se čuju riječi kako smo u krizi, osiromašeni i nezadovoljni. Sigurno je da se mnogi osjećaju tako. Zašto se to dogodilo?
Interesi pojedinaca stavljeni su ispred interesa jednog naroda, a to nije dobro za naše kolektivno zdravlje. Individualno i kolektivno zdravlje su povezani, utiču jedno na drugo. Da bi naše kolektivno zdravlje bilo bolje, moramo imati više zdravijih, svjesnijih i odlučnijih pojedinaca koji će da probude optimizam, inspirišu da se vrati želja da radimo, da budemo bolji, da pomažemo jedni drugima i da u tome uživamo.
Treba da osjetimo da kada pomažemo drugima postajemo bogatiji. Važno je da svi zajedno budemo bogatiji - ima nas malo. Mi smo jedan mali ali snažan i izdržljiv narod koji želi da preživi. Želi da bude zdraviji, srećniji, bogatiji i spokojniji. Želi i zaslužuje da bude ispunjeniji i sigurniji.
Ono što ja mogu da percipiram je da se nalazimo u jednom odgovornom razdoblju vremena koje od nas traži budnost, iskrenost, mudrost i znanje.
Mi, Crna Gora i njeni građani možemo se osjećati bogato ako pogledamo u naše zvjezdano nebo, naše plavo mirisno more, divne i ponosne planine, naše šume i ljekovito bilje, naše čiste izvore. Naše svetinje!
Da li smo svjesni gdje se nalazi naše bogatstvo i da li ga pravilno koristimo? Nezadovoljni smo, Crna Gora se nalazi u kolektivnoj depresiji. Zašto je to tako? Izgubili smo kontakt sa sobom, sa najčistijim dijelom našeg unutrašnjeg bića, ugušili smo naše emocije, zaboravili smo naše pretke i njihove mudre poruke. Osluškujemo šta će nam reći neki uzori sa strane. Među njima ima onih koji su nam prijatelji, ali i onih koji to nijesu. Među njima ima onih koji se bore za opstanak čovjeka na planeti Zemlji, ali i onih i onih koji iz neznanja hoće da je unište.
Pozivam da se probudite!
Stanimo pred ogledalo i upitajmo sami sebe - šta mi to želimo? U kakvoj zemlji želimo da živimo, kakve emocije treba da gajimo, gdje se to nalazi lijek za sve nas?
Ja mislim da je u našem srcu.
Imajmo ljubavi dovoljno da se preliva i na one koji drugačije misle. Imajmo tolerancije za one koji su izgubili orjentaciju i koji nijesu jos uvijek svjesni da razlikuju bitno od nebitnog. Budimo glasniji, neka nas čuju: ”Važna je naša zajednička budućnost, a ne nečiji vlastiti interesi.“
Njegujmo tišinu mudrije. Budimo iskreni, saosjećajmo sa onima koji danas pate u našoj zemlji jer su izgubili radna mjesta, zdravlje... Pomognimo im da ponovo budu srećni. Pomognimo našoj djeci. Naučimo ih da sačuvaju svoje zdravlje. Omogućimo im dobro obrazovanje, pružimo im vrhunsko znanje. Njegujmo njihove talente, neka se takmiče u znanju, neka budu kreativniji, neka budu slobodni. Nije važno da po svaku cijenu imaju samo dobre ocjene i bilo kakve diplome. Naučimo ih da rade s ljubavlju, naučimo ih da vole. I neka budu srećniji.
Za ovakav projekat nijesu nam potrebne posebne investicije, krediti i pozajmice sa strane. Sve ovo možemo na i u sebi. Vrijeme je za promjene. Dođite za recept da budemo bolji. Udružimo se!
Ura!!!
Kucnuo je čas da zazvone zvona za buđenje. Probudite se!
Crna Goro, želim ti srećnu i uspješnu budućnost. Želim ti mir, sigurnost, bezbjednost i nepobjedivost.
Građani Crne Gore, želim vam zdravlje, izobilje i ekonomsku stabilnost. Želim to cijelom svijetu. Hvala na inspiraciji. Hvala za razumijevanje.
S ljubavlju,
Andrijana Mirković Kostić, član Tima za zdravstvo GP URA
Bonus video:
