Čeznemo za ljudskim dostojanstvom koje ima duboke temelje, koje će nas potaknuti da pogledamo unutar sebe. Nedostaje nam ono dostojanstvo koje prati smisao za čast. Ne mislimo na spoljno dostojanstvo temeljeno na prestižu, ekonomskom bogatstvu ili uvijek promjenjivoj modi.
Živimo u iznimnim, teškim vremenima. Ne možemo ih nazvati dobrima ni lošima - ona su jednostavno takva kakva su nam potrebna da bismo razvili pravi osjećaj sebe kao ljudskih bića i čovječanstva.
Očito je da se događa mnoštvo bolnih zbivanja koja u nama mogu izazvati osjećaj tolike nemoći da ne znamo kako ublažiti sva ta zla koja nam nanose bol. Također, teško je reći koje je najgore od zala jer, ovisno o životnim okolnostima, različite stvari utječu na različite ljude na različit način. Neobično je to što se tolika previranja događaju na toliko mjesta istovremeno.
Ako bismo morali posebno izdvojili jedno od svih tih zala, izuzev prirodnih katastrofa na koje ne možemo utjecati, jedan od najvažnijih kriterija bio bi nedostatak dostojanstva, iako uvijek postoje časne iznimke. Tužna je činjenica da te iznimke rijetko budu primijećene, a ono što se ističe su vijesti na koje se usredotočuju mediji. Ponekad je nedostatak dostojanstva namjerno zlonamjeran, ponekad jednostavno smiješan, ali daje nam osjećaj da smo zarobljeni u nevidljivim mrežama koje je teško izbjeći. Nalazimo malen broj primjera vrijednih da se na njih ugledamo. Zato smo citirali Platona i njegov izvanredan poziv na “borbu za vrlinu”. Kako bi sve bilo drugačije kada bi to bio temelj naših kompetitivnih nastojanja! Kako bi divno bilo nadmetati se za zasluženo dostojanstvo!
Nedostaje nam ono dostojanstvo koje prati smisao za čast. Ne mislimo na izvanjsko dostojanstvo temeljeno na prestižu, ekonomskom bogatstvu ili uvijek promjenjivoj modi. Oni koji su danas na vrhuncu takvog lažnog dostojanstva, sutra će pasti ili biti prepušteni zaboravu.
Dostojanstvo, očito, treba čast, poštenje, čistoću misli, namjera i djela. Dostojanstvo se mora temeljiti na znanju kako biti i znanju kako se ponašati, ali iznad svega na znanju kako biti.
Nije neophodno da svi postanu filozofi, iako svi mi u određenoj mjeri filozofiramo o životu i našim vlastitim situacijama. Ali ono što jest neophodno je to da svatko od nas temelji svoj vlastiti život na određenim moralnim vrijednostima koje smatra prioritetnim i živi u skladu s njima. Istinske vrijednosti imaju neupitnu kvalitetu trajnosti - ne mogu se mijenjati iz dana u dan niti biti stavljene po strani kada se pojave drugi naizgled pragmatičniji modeli.
Pogrešno tumačenje slobode, kao mogućnosti da se radi i govori bilo što, bilo kada i na bilo kojem mjestu, dalo je slobodu opasnom otklonu prema razuzdanosti, kriminalu, nedoličnosti pod krinkom autentičnosti, besramnom laganju, raznim vrstama manipulacije, a sve zbog nedostatka zrelosti i prikladnog obrazovanja.
Nedostaju nam dobri primjeri, primjeri dostojanstva.
Nitko nas ne uči kako živjeti dostojanstveno. Jednostavno smo bačeni u borbu za život koja na kraju postane borba svih protiv svih.
Čeznemo za ljudskim dostojanstvom koje ima duboke temelje koji će nas potaknuti da pogledamo unutar sebe. Poznata izreka “upoznaj samoga sebe” sadrži poziv da otkrijemo nutarnjeg sebe i, osobito, da izgradimo nutarnjeg sebe, uklanjajući nečistoće nesigurnosti, negativnih osjećaja i djela, ponižavajućih kako za nas same, tako i za druge. Izgraditi sebe znači podići snažne i stabilne stupove koji će nam biti čvrsta potpora u svim aspektima života.
Ljudska prava se, očito, neprestano krše i to razara ljudski integritet. Ali, ako bi se svatko od nas, pojedinačno i u grupama koje dijele slične ideale, potrudio biti pošten unatoč teškoćama, čitav bi svijet bio bolji. Ne bi bilo potrebno priređivati prosvjede, izvikivati naše neslaganje ili voditi ratove. Postojao bi temelj dostojanstva i časti koji bi se širio čitavom Zemljom, učinivši čovječanstvo ponovno sposobnim živjeti u harmoniji jednih s drugima i učinivši planet sretnijim što nas ima kao stanovnike.
(nova-akropola.com; prevod: R. Čokor)
Bonus video:
