Nadao sam se da je prošlogodišnja odluka GO Demokrata o samostalnom nastupu na izborima samo politički marketing smišljen radi zauzimanja što bolje pozicije u pregovorima o neminovnoj četvoročlanoj koaliciji partija građanskog centra. Za jednu novu i mladu stranku to bi bio razumljiv manevar kako bi izbjegla eventualno potcjenjivanje od „starije” i „važnije” braće. Glasine koje su dolazile iz opozicionih tabora čak su govorile da je Bečić uspio u tom naumu i da su nesuđeni koalicioni partneri bili spremni da uvaže Demokrate ne samo kao ravnopravanog činioca već i kao jednog od nosilaca predvodnika zajedničke liste.
Zbog svega toga odluka Bečića i njegovog GO da na izbore izađu samostalno djeluje neočekivano. U suštini negira glavni slogan ove partije - „pobjede a ne podjele” !? Umjesto da kao nova snaga na političkoj sceni, prepoznata po mladim i čistim ljudima, decenijske opozicione trzavice, svađe i podozrenja, prevaziđu širim pogledom i okupljanjem svih građanskih činilaca, ne samo partija, Bečić i Demokrate su ostale na nivou SNP, partije čiji su doskora bili dio. Zatvoreni i okovani sopstvenim malim stranačkim interesom. Zahvaljujući i takvoj opozicinoj strategiji i dalekovidosti, DPS dobija na svim izborima već 27 godina.
Teško je razumjeti potez Demokrata ako je i laicima jasna računica da je jedinstvena građanska lista 4 opozicione stranke jedina imala šansi da na oktobarskim izborima proizvede dvije ključne stvari: da bude najjača opoziciona grupacija i da DPS ostavi bez apsolutne većine i mogućnosti da sam ili sa satelitima sastavi novu Vladu.
Umjesto toga, Bečić i drugovi su se opredijelili za strategiju koja povećava šanse za sljedeći ishod: DF, najjača opoziciona grupacija, i još jedna sigurna i možda najubjedljivija pobjeda DPS-a.
Ovakav sumorni epilog po budućnost Crne Gore i demokratske procese biće sasvim izvjestan ako i ostali lideri građanskih partija budu slijedili Bečićev primjer. Tu je dodatna odgovornost Demokrata! Umjesto da najviše učine na integraciji antirežimskih činilaca, oni ih guraju u dodatna sumnjičenja i podjele, a to za rezultat ima samostalan nastup. Po želji i mjeri DPS! Ako svi idu samostalno, onda opoziciona misija nije promjena vlasti već se svodi na sitnosopstvenički interes - ulazak u parlament. I zadržavanje vječitog opozicionog statusa!
Sve to otvara i ključno pitanje za koje se mislilo da je bar kod ozbiljnih i istinskih opozicionih stranaka apsolvirano - šta je cilj opozicije na jesenjim izborima? Šta je cilj opozicije generalno u zemljama soft diktature gdje jedna partija vlada 27 godina. Ili 70 jer to je ista ona komunistička. Da li je cilj opozicije da demokratski smijeni takvu vlast ili je cilj da se dobije ugodno mjesto u sistemu, parlamentarni status i koji mandat više!?
Bečić (i ostali lideri građanske opozicije, ali sad je u fokusu Aleksa) se kune da je smjena dugovječnog režima glavni cilj. Da bi zaključio kako je samostalni nastup put koji vodi do tog cilja!? Mora se poštovati odluka iako ona dosad nije zabilježena u političkoj praksi autokratskih društava!? Da se samostalnim nastupom opozicionih stranaka smjenjuje blindirana i svemoćna vlast.
Demokrate i Bečić imaju naravno pravo na svaku odluku ali kao ozbiljna partija i ljudi moraju biti svjesni konsekvenci. To znači - priznanje u slučaju uspjeha takve strategije i odgovornost i ostavke u slučaju kraha. Nadam se da nakon oktobarskih izbora Bečić, ali i ostali opzicioni lideri neće imati razloga da razmišljaju o porazu i povlačenjima. Nadam se da neće, bojim se da hoće.
Bonus video:
