Beskrajno su istrajni političari u pokušajima da budu duhoviti. Stigli su do novog nivoa, ugazili skoro u konceptualnu umjetnost. Gospodin parlamentarac Milan Knežević organizovao je mini izložbu u parlamentu titlujući fotografije naslovima pjesama, ali je začinio i prepirkom sa Milutinom Simovićem prije nego što smo ga prozvali crnogorskim Ulajem. Zašto ovo nije potpuno nebitno, a po prirodi stvari i ličnosti mora da bude?!
U jednom trenutku Knežević je uputio Simoviću rečenicu koja mora postati čuvena: „Dok sam ja čitao Roberta Frosta, vi ste pecali ribe ispod mosta“. Još od izjave „Pliz dont miks frogs end grendmaders“, jedan političar nije iznjedrio sličan biser. I to kome je Knežević bacio biser, pred Simovića! Nije takve simbolike bilo još od kad su se sreli Ulaj i Marina skoro na sred Kineskoga zida. O madre de djos!
Takav komentar sličan je foricama poput „Reci osam“, to je ta rima i domet.
Može toliko toga da se nakalemi na početak forice: „Dok je Milan Knežević čitao Roberta Frosta...“ Druga strana te izjave jeste pozivanje na veće obrazovanje i načitanost od Simovića, što ako treba da bude reper, ako Simović služi kao neko koga treba preveslati na polju književnosti, igra je uzaludna.
Čuo sam jednom ponosnu ženu iz prijestonice kako u nedostatku argumenata kaže koleginici spremačici soba u jednom hotelu na primorju: „Ti možeš samo da sanjaš ono što sam ja u životu postigla, znaš li jadna kome sam ja sve krevete spremala, kakvim ljudima?!“ Eto, to je taj domet, ili možda, isti je domet Knežević - Simović kad se na rubu Podgorice dva tipa ispred zgrade u ljetnjem besposličarenju prepiru ko bi pobijedio u tuči na šake, Obama ili Putin.
I tome treba da se smijemo? Da. To smo izglasali, to plaćamo, to treba i da gledamo, da budemo konzumenti književnih doskočica između Kneževića i Simovića, da budemo svjedoci rasta njihove popularnosti. Ali nisu oni novi, o njima je pisao i Marlou, i mogu se prepoznati kod Nušića u mnogo njegovih djela, o njima je pisao i Dis u pjesmi Naši dani, ima ih u poeziji Čarlsa Simića, kod Brodskog u pismu predsjedniku. Pojavljuju se u mnogo djela, popularni su mimo njihovog znanja. Oni se trude da osvoje pažnju pola miliona ljudi u Crnoj Gori a provučeni su kroz najveća djela o poslanicima i političarima. Knežević i Simović su dva lika iz svjetske književnosti. Prepoznali su ih davno.
Kometa je češća nego da se oglasi ozbiljnim tekstom o književnosti ili umjetnosti neki naš političar. Lekić je objavljivao sjajne tekstove o francuskoj književnosti i Zarija Pejović pisao o slikarstvu. Ostalo, niko ništa. Knežević je čitao Roberta Frosta dok je Simović pecao ribu ispod mosta. To je poenta.
Uz napomenu da može održati predavanje o američkoj književnosti devetnaestog pa čak i dvadesetog vijeka, Knežević je naveo par detalja iz biografije Roberta Frosta. Ali ipak, rekao je da je Frost dobio tri Pulicerove nagrade. Prije nego održi predavanje Simoviću, neka se podsjeti da je Frost ipak dobio četiri Pulicerove nagrade. Predavanje može da počne.
Bonus video:
