- Jesi li viđela onaj haos u Skupštini? - Jesam, što? - Pa, ono je bruka, profesor fakulteta onako psuje! - Nije mu prvi put, ali ga narod redovno bira za poslanika. - Jes’, a i onaj naš Stanišić, vazda neku sprdnju napravi. Pišeš li o tome ove neđelje? - A, glasaš li ti opet depees ovog oktobra? - Glasam, koga ću drugo?! - Onda nema svrhe da pišem... Bio je to pristojan početak dijaloga o vraćanju izbornog povjerenja. U mojoj omiljenoj piljari. Kraj je ličio na onaj u parlamentu. Samo se komšinica nije takla ničije majke... Žar s kojim je zastupala vlast donio joj je podršku ostalih kupaca. Ja sam otišla poražena. Što opoziciju čeka u oktobru...
*** Uopšte nijesam iznenađena primitivizmom narodnih zastupnika. Kao ni ponašanjem birača u Crnoj Gori. Koji će, uz desetak posto promjena na partijskim listama, ponovo glasati za iste likove. I tako unedogled, još 25 godina... Ili duže...
Zato mislim da se u parlamentu nije dogodilo ništa vrijedno pomena. Samo je polufinale predizbornog prvenstva ušlo u završnicu. U finalu će, više je nego očigledno, igrati Demokratska partija socijalista i Demokratski front. Ostatak opozicije se ponaša kao da neće ni izlaziti na teren. Što me ne bi začudilo nakon ovakvih dometa Prolazne vlade.
*** Pametno bi im bilo da obrate pažnju na učinak koji kod glasača postižu, za ovu priliku jedinstveni, poslanici Fronta. Svakoga dana, u vrijeme najveće gledanosti Skupštine, uzmu banak i drže tribine. Odigraju koju jednočinku, katkad satiričnu, prilagođenu publici. Odlično su uvježbani i tačno znaju koje poruke drže birače na okupu. Vlast laže, krade, progoni Srbe, kupuje glasove, silom nas gura u NATO, mrzi Ruse, poklanja državnu zemlju Kosovu, prezire ćirilicu... Koga briga je li sve tačno. Važno je stotinu puta ponoviti mantru za koju će svaki pristalica misliti kako je upućena baš njemu. Ako izdrže ovim tempom, eto Fronta kao najjače opozicione grupacije i u novom sazivu parlamenta. A njegove vođe i ne ciljaju na više. Dobro su naučili lekcije iz novije crnogorske političke istorije - Đukanović nikad neće biti poražen na izborima. Otići će kad sam tako odluči. Depeesovci se, još od 2000. godine, za glasove bore na terenu. Znamo kako! Zato u parlamentu uglavnom ćute. I uživaju dok se perčinaju opozicionari iz Fronta i oni okupljeni oko Prolazne vlade. Žestini uvreda doprinosi i policijski režim brojanja minuta. Koji je, potpuno ciljano, uveo predsjednik Bez pola skupštine. Njegov omiljeni zamjenik, Milutin Simović, prosto uživa da im udijeli koju dodatnu sekundu, za još teže riječi. A onda im se smije u lice, siguran da je Gazda više nego zadovoljan njegovim učinkom...
*** Za to vrijeme, zastupnici Prolazne vlade djeluju gotovo pogubljeno. Stalno pokušavaju da objasne odluku o ulasku u Đukanovićev kabinet, ali im od prolaznih ministara ne stižu argumenti koje bi glasači razumjeli.
Izbori samo što nijesu raspisani, a još nijedan od najavljenih 80.000 fantomskih birača nije izbrisan sa spiska. Hiljade ličnih karata, sumnjive narudžbe i namjene, još su na lageru MUP-a. Niti su vlasnici nađeni, niti je dokazano da nijesu ni postojali. Ono malo podataka koje saopšti direktor Zavoda za zapošljavanje, bivša šefica demantuje brže no što stignu do čitalaca. Istim tempom, izjave ministra socijale osporava ona koju je naslijedio.
Kolega iz resora finansija davno je objavio spisak onih koji državi duguju milione. Nema, međutim, vijesti o tome je li koja tajkunska firma zbog toga otišla u stečaj. A povjerenje i izbori ne dobijaju se na priči o tome što neko prije nije uradio. Nego što jeste onaj koji sad čuva državnu kasu.
Odavno mi se čini da tzv. procrnogorska opozicija nema pojma s kim ima posla. Izgleda da nijesam jedina. A bilo bi humano da nas razuvjere...
P.S. Nakon skoro tri decenije, Amfilohije Radović je progovorio kao mitropolit. Sat i kusur Žive istine i ni riječi o politici. Samo crkva, vjera, sabornost. Ne znam kakvu će korist on izvući iz toga, ali da Đukanoviću ide na polzu - ide... Naročito poslije razmirica s Rusima i na crkovnom planu...
Bonus video:
