U našem parlamentu svi su smiješni, ali od Mira Vickovića na ovamo niko nije duhovit. Velika je razlika u terminima. Miro Vicković je postavio mnoge granice kojima se niko do sad nije ni primakao, on je pokazao što znači biti duhovit, šarmantan, inteligentan a ne brzoplet, i ozbiljan i rječit kad treba. Ostali političari bezočno istrajavaju na duhovitosti, a lišeni su istog u potpunosti. Kao da su ih sve oteli vanzemaljci i “specijalnim“ laserima precizno odstranili humor i harizmu iz njihovih tijela. Listom, cijeli parlament sa sve satelit partijama i lažnom opozicijom nema dva čovjeka koji imaju gram harizme. Kad ne bi bilo Šabovića da na momente zasija, bila bi to potpuna monotonija.
Kad se smijemo našim parlamentarcima, smijemo se isključivo njihovim glupostima.
Komedija je najteži žanr. Nišan je podignut visoko. Zato je i Dušan Kovačević, čovjek koji je pisao Maratonce, Balkanski špijun i Profesionalca krajnje ozbiljan. Još jedan dokaz da je komedija ozbiljna stvar stigao je iz Italije, tačnije iz Rima. S obzirom na to da se interesovanje naših građana zaustavlja na granicama naše Crne Gore, rijetko ko je čuo za Bepe Grila, italijanskog komičara koji se otisnuo u vode politike i postao ozbiljan igrač, ozbiljan komičar koji je u stanju da uzdrma izbore. Njegova kampanja prije nekoliko godina bazirala se isključivo na društvenim mrežama i javnim nastupima, odnosno govorima. Medije je skoro u potpunosti ignorisao, dobrim dijelom jer se zna koja struja kontroliše koju televiziju i novine. Upravo taj harizmatični komičar, ili komedijaš i lakdrdijaš kako su ga u startu pogrdno nazivali njegovi oponenti, taj jednostavni tip uzdrmao je italijansku političku scenu.
Iako su ga mnogi otpisivali, karakterisali kao običnog populistu i osobu koja nije vična politici, rezultati su vidljivi. Ljudi ne samo da se smiju njegovim štosevima i govorima, ne samo da im je simpatičan i zanimljiv, već ga glasaju i daju mu povjerenje prije nego ostalim skockanim političarima upakovanim u prevarantska odijela.
Cijeli svijet je obišla vijest da je novi gradonačelnik Rima zapravo gradonačelnica. Šarmantna Virdžinija Rađi, advokatica, dolazi pravo iz pokreta Pet zvijezda, komičara Bepe Grila. Ona već prijeti da će vratiti sjaj vječitom gradu, da će očistiti ulice Rima, da će dovesti u red gradski saobraćaj i javni prevoz. Dok ostali sumnjaju u njene ciljeve, ona tvrdi da će ukinuti rasipanje i korupciju, i na taj način preusmjeriti milijardu eura u ostvarenje svojih obećanja.
Skeptika ima mnogo, a kao argument ističu i njene godine. Ona ima trideset i sedam godina. Smatraju je premladom za funkciju gradonačelnika. Ali prisjetimo se našeg vječitog Premijera. On je stupio na funkciju sa svega 29 godina (slovima: dvadeset i devet), i bio je najmlađi premijer u Evropi. Nije daleko od titule da bude najstari premijer u Evropi. Nažalost, mi se tome smijemo, sami sebi i pajacima iz parlamenta, a ne Bepe Grilu. Njega ne kapiramo.
Nama je smiješan Migo, Milan Knežević i Obrad, smijemo se i kad nam mlađani Bogdanović olako obeća žičaru i fabriku čokolade, ili Mugoša onih čuvenih pet bazena. Nije nam ni čudo da je humor toliko mutirao da već četvrt vijeka nemamo rezon za realan život, a i kako ćemo kad u posljednje vrijeme sve što može građanin da nađe u frižideru i da nareže jesu teme poput: rječnik, zastava, bitanga i kreten. Prijatno.
Bonus video:
