„...Prema majci, Zemlji, prema bratu, Nebu, odnosi se kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačkaju, prodaju poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš....“ (iz pisma indijanskog poglavice Sijetla)
Iako su spoljnji dug i deficit budžeta Crne Gore iz godine u godinu u porastu, a standard građana u opadanju, Vlada ne odstupa od decenijske prakse da rasprodajom državne teritorije i novim zaduživanjima vraća stare dugove i krpi rupe u budžetu.
Na red je došla Buljarica, netaknuti dragulj primorskog zaleđa, sa naseljima i dijelom morske obale. Veći dio će se prodati za bagatelu, a ostatak sa obalom i morem ide pod zakup na 90 godina.
Predsjednik Vlade Crne Gore kaže da bi od valorizacije Buljarice „direktni finansijski efekti po budžete države i opštine iznosili 137,85 miliona eura, a posao bi dobilo isprva više stotina, a kasnije više hiljada ljudi.“
Suma od 137,85 miliona eura nije mala. Kada bi novac investirali u profitabilne proizvodne kapacitete i u njima zaposlili naše radnike, to bi koliko-toliko kod građana ublažilo revolt i bol zbog, na vijek izgubljene, teritorije. Novac će nestati za tren, a Buljaricu ćemo pod tuđom zastavom, pretvorenu u sivi betonski „grad“, gledati sa daljine.
Turisti i mještani se sjećaju žica, lanaca i katanaca oko plaža i „stranih teritorija“ u Svetom Stefanu, Miločeru i Kraljičinoj plaži. Ni danas crnogorski građani ne znaju šta je u čijem vlasništvu. Piter Mank prodade svoju „imperiju“ u Boki, a mnogi će, strani i domaći tajkuni, na crnogorskim teritorijama ubrati profit.
SOCAR-u su kasarnu Kumbor dali pod zakup za 1 euro po kvadratu na 90 godina. Ni Novljanima nije poznato da na gradilištu radi 6-8 hiljada radnika, kako su potpisnici ugovora izborne 2012. godine saopštili. Na temeljima kasarne „Orjenski bataljon“ nići će „evropski Dubai“, ali će se 90 godina u njemu vijoriti zastava Azerbejdžana ili nekog njihovog potencijalnog kupca.
Sve naše Buljarice ne mogu da odbrane ni njihovi stanovnici, kao što američki Indijanci nijesu mogli zaustaviti „bijelog čovjeka“. Ne nude im se rezervati, ali strani investitori imaju primat nad domicilnim stanovništvom...
Vladajuća četvrtvjekovna garnitura uništila je sve naslijeđeno od SFRJ (privredu, banke, trgovine...), da bi oslobodila prostor za domaće i strane tajkune. Zbog ljubavi prema vlasti i novcu, kao da su zaboravili da je Crna Gora država svih njenih građana, čije ćutanje nije oročeno na 90 godina.
Zašto sve na 90 godina?! Balkanska receptura, a Crna Gora je „lider u regionu“! Umjesto da izmijene Zakon o državnoj imovini, naši poslanici godinama ovjeravaju Vladine štetne ugovore?! Čak je poluostrvo Luštica dato pod zakup na 99 godina, gdje su prekršeni i ovakvi zakoni CG!
Kakva je sudbina domicilnog stanovništva, njihovih potomaka i našeg Primorja? Kakva je sudbina male vječne Crne Gore?! Niko, pa ni zakupodavac, ne može pretpostaviti u kakvom će stanju biti turističke kolonije nakon 90 godina, kada ugovorni kolonizatori napuste Crnu Goru. Ako je napuste?!
Bonus video:
