Parlamentarna slika "Lopov i kreteni" koja je juče obišla region a pomalo dotakla i Evropu, kruna je desetogodišnje politike šefa DPS Mila Đukanovića. U istom ogledalu su se prelivali likovi lopovske i kretenske Crne Gore, baš one koju je premijer gradio svih ovih deset godina uz pomoć uvezenih plaćenika, kupljenih klimoglavaca, parom i pendrekom, suzavcem i sačekušom.
DPS i njegova posluga iz medijskog i partijskog miljea zgranuti su primitivizmom poslanika DF a ne vide da se time obrušavaju na sopstveno djelo. Ovakav DF je samo naličje ovakvog DPS. Čak ovo što se desilo u Skupštini treba slaviti! Jer niko nije poginuo, niko povrijeđen, nikome život nije ugrožen. Sve se svelo na uličarsku i banalnu razmjenu psovki i prijetnji između jednog prmijera i par poslanika.
A šta se drugo moglo očekivati. Nakon što je Milo Đukanović deset godina strpljivo i temeljito urušavao ovu državu, njene institucije, kritičku misao, dijalog, sve evropske vrijednosti i standarde. Počeo je sa sramotnim intelektualcima, onda se prešlo na sačekuše i paljenja imovine, potom na brutalno verbalno iživljavanje i neviđeni govor mržnje. Zaboravile su se 90-te. Paralelno sa tim, zemlja je čerupana ekonomski, devastirana je njena priroda kao najvrjedniji resurs, sve je podvedeno volji i apetitima jednog čovjeka, njegove porodice i prijatelja.
Budva je kruna takve politike a samo u doživljaju stvarnosti i odgovornosti premijera Đukanovića, njegove stranke i medija, taj kriminal je izolovani slučaj koji ima veze samo sa Svetozarom Marovićem i njegovim okruženjem. Niko ne želi da vidi da je Marović samo prekopirao Đukanovića i da je razlika u njihovom trenutnom statusu - jedan na vlasti drugi u zatvoru - samo posljedica različite političke moći. Da je kojim slučajem Sveto preuzeo DPS i institucije onda bi slušali njega kako odaje priznanje Đukanoviću za doprinos izgradnji Crne Gore, uz nadu da će Milo i njegovi najbliži dokazati nevinost na sudu.
Kao sto Đukanović i DPS ne vide sebe u organizovanoj kriminalnoj grupi iz Budve tako se ne prepoznaju ni u pomahnitaloj družini iz Demokratskog fronta koja već duže vrijeme, njihovim jezikom i stilom, tretira neistomišljenike i gradi budućnost. Za DPS i njenu propagandu, Mandić i Medojević su takođe izolovani slučaj a ne produkt politike koja je jednu važnu i odgovornu profesiju svela na ulicu, neznanje, neodgovornost i blato.
Zato, ponavljam, treba biti srećan ako se sve završi na ovoj skupštinskoj epizodi. Ako Đukanović ni nakon ovoga ne shvati da je njegovo vrijeme prošlo i da je postao bomba koja u temeljima ove države otkucava posljednje minute prije nego se aktivira, onda se crno piše. Može njegova propaganda da histeriše oko poslanika DF, ili šefa parlamenta, ili da Tužilaštvo ponavlja farsu sa optužnicama protiv ugrožavanja lika i djela premijera - to ne može sakriti dubinu ponora u kome se nalazi ovo društvo.
Zato, u pravu je poslanik Abazović - posljednji je čas da se neki ljudi politički penzionišu. Jasno je da je Đukanović prvi u tom redu. Sa njegovim odlaskom, otpašće ili se sasušiti svi relikti njegove politike i diktature.
Bonus video:
