Neka mi oproste oni malobrojni vjernici koji Gospoda Boga slave, poštuju i vole čistom iskonskom ljubavlju, jer kažu da, ipak, najveći broj to isto radi ali iz čistog straha.
I zaista ne ulazeći dublje u ovu veoma osjetljivu analizu postoji jedna drevna izreka koja kaže:
“Strah je prvi na svijetu stvorio bogove”.
Koliko puta ste kao obični smrtnici čuli frazu: “Ma ne možeš mu ništa, on je Bog na zemlji.”
Ako takva zemaljsko - božanska institucija stvarno postoji, nije na odmet bar pokušati dati jednu kratku analizu njegovog uticaja na aktuelnu političku situaciju u zemlji. Iz prostog razloga što je, kako se meni čini, onaj nebeski stvoritelj davno digao ruke sa ovih prostora i svoju božansku misiju obavlja po svemu sudeći na nekim drugim prostorima i sa nekim drugim ljudima (neka mi oprosti što njegovo ime spominjem uzalud).
Elem, na političkoj sceni, trenutno su među aktuelnijim teme o tome ko je opozicija a ko “pozicija” i ko je nezavisni, a ko zavisni poslanik u parlamentu. U stvari, imamo, kao što dobar dio javnosti tvrdi, opozicionu - poziciju s jedne, i pozicionu - opoziciju s druge strane. U čemu je razlika, pitaće neko? U prvom slučaju imate situaciju da opoziciona - pozicija trenutno nema ništa ili gotovo ništa, ali postoji mogućnost da dobije sve ili gotovo sve. U drugom slučaju je obratno, poziciona - opozicija ima ili je imala sve ili gotovo sve, a postoji mogućnost i sva je prilika da će ostati bez ičega.
Čovjekov karakter ništa bolje ne oslikava od strpljenja i dostojanstva na putu ka vrhu, kao i isto to dostojanstvo kada sa vrha počne da pada. Ovi prvi za sada pokazuju i strpljenje i dostojanstvo, a da li će ga imati i u budućnosti pogotovo ako se domognu vrha pa, ne daj Bože, počnu da padaju, to ćemo tek da vidimo. Nažalost, ovi drugi, pad sa vrha veoma teško podnose. Strpljenje ih je davno izdalo, a o dostojanstvu čak i u onom elementarnom obliku, nema ni govora. I da đavo bude crnji, ovi prvi su svojim postupcima ipak zavrijedili zrno božansko-zemaljske milosti, dok je izgleda od ovih drugih digao ruke i Bog na zemlji, a i onaj na nebu.
A šta je sa zavisnim, pardon nezavisnim poslanicima? Pa i tu možemo locirati dvije kategorije. Prvu koju čine nezavisno-zavisni i drugu zavisno-nezavisni poslanici. Za razliku od vještački stvorene podjele ko je opozicija, a ko “pozicija”, ovdje je situacija mnogo jednostavnija. Ova nezavisna komponenta i kod jednih i kod drugih je gotovo ista. I jedni i drugi ne zavise ni od svog morala, ni od svoje časti, a ponajmanje od političke vjere u ono što rade.
No, kada je u pitanju zavisna komponenta, stvar je za nijansu kompleksnija iz prostog razloga što svako ima svoju zavist, te bi trebalo malo više vremena da svaku zavist raščlanimo i objasnimo, a sva je prilika, i to bi analizu dodatno otežalo, da je i u njihovo političko vjerujuće srce ušla božanska ovozemaljska promisao.
Dakle, kada u oktobru budete uzeli olovku u ruke i stanete pred glasački listić kao pred ispovjedaonicu, nije na odmet da znate da vas jedan put može odvesti u krajnju neizvjesnost, a drugi u totalnu propast. Tu vam jedino Bog može pomoći da donesete mudriju odluku, a na vama je da odaberete hoćete li za tu odluku moliti ovoga na Zemlji koji je toliko stvaran, ili drugog (neka mi opet oprosti što spominjem njegovo ime uzalud) koga uvijek negdje “sakriju” kada treba da pomogne, ali koji, istina, vrlo često, sa zakašnjenjem stvari dovede na čistac.
Ili ćete jednostavno, u maniru pjesnika, zaokružiti vašeg favorita, vodeći se činjenicom da srce ima svoje razloge koje razum ne razumije.
Autor je bivši vojni pilot i predsjednik Gradskog odbora Glavnog grada Pozitivne Crne Gore
Bonus video:
