Ako je potrebna prava slika da se objasne gabariti iznenađenja kada je riječ o tituli Lestera u Premijer ligi, možda bi pravo poređenje bilo - pobjeda građanske opozicije u Crnoj Gori. Ubjedljiva, nesporna, sa sve čestitkama DPS-a nakon završenih izbora. Ako vam je teško da to sebi dočarate, zamislite kako je bilo navijačima Lestera... Prije nekih devet mjeseci.
“Budimo realni, zahtijevajmo nemoguće”, bila je jedna od slavnih parola pariske Šezdesetosme. Budimo, realni, učinimo nemoguće, glasila bi verzija za Lester, 2016.
Od početaka sporta, i to onih antičkih, ne samo modernih, iznenađenja su dio igre. Sjetite se najvećih čuda: možda Grčka 2004? Osvojiti Evropu pored onakve Češke, Portugala i Holandije, bilo je i više nego iznenađujuće od ekipe nemaštovitih defanzivaca. Ili onaj čudesni Bekerov Vimbldon iz 1985? Maltene dječak, Njemac je zapanjio svijet, ali, više od svega, Igra je dobila nove mogućnosti. Bilo je to blizu onoj Kantovoj definiciji genija, kojim Igra (kod I.K. priroda) uspostavlja nova pravila i novi duh. Ili, pobjeda Bastera Daglasa protiv Tajsona 1991. u Tokiju.
Na konferenciji, dan uoči meča, Tajson ni jednom riječi nije spomenuo Daglasa, toliko je bio uvjeren u ishod. Postoji i jedna zanimljiva novinarska priča - ili mit - ali, navodno je 1950, kada je stigla informacija da je reprezentacija SAD pobijedila Englesku na Svjetskom prvenstvu u fudbalu (1:0), neki od engleskih listova, uvjeren da je u pitanju štamparska greška objavio da je Engleska pobijedila 10:1.
Ali, to što novine objave ne obavezuje samu stvarnost - Englezi su to naučili tada, Crnogorci mnogo kasnije... I da patriotizam nije baš najbolji saveznik u novinarstvu.
Ako ništa drugo vjerujem da je Lester najednom postao jedan od najpopularnijih fudbalsih klubova u Evropi. Prije par mjeseci, svi su počeli da navijaju za Lester, iako je tada izgledalo da će tzv. “mali” klub pokleknuti u finišu sa džinovima - poput Sitija, Totenhema ili Arsenala. Jer, Premijer liga je dugo, naporno takmičenje, nije neki kup, gdje vas jedna pobjeda lansira u sljedeći krug.
Zapravo, svima se svidjela mogućnost da koncept “faraonskih” klubova (kako je to nazvao jedan domaći tv komentator) pukne. Da se pokaže nešto što je posljednjih godina ili decenija nezamislivo. Da se Igra vrati u Igru. Odnosno, da svi silni milioni puknu pred logikom - jedanaest na jedanaest, pa ko što ponese... Lester je, bez svoje namjere, ali svojom zaslugom, postao Robin Hud savremenog fudbala... Onaj koji “otima” od bogatih i “daje” sirotinji. (Premda u Premijer ligi nema sirotinje, ali, ima prebogatih...)
Kad već pominjemo slavnog bandita iz Šervudske šume, nešto slično se desilo prije više od trideset godina. Tada je Notingem Forest iz Druge lige ušao i osvojio englesku titulu. Naredne godine i evropski Kup šampiona. Pa naredne - još jednom. Te je Notingem vjerovatno jedini klub koji ima više evropskih od nacionalnih titula.
Što je Lesterovu titulu učinilo mogućom? Pored hrabrosti i umijeća samih igrača Lestera i iskustva i znanja njihovog trenera. “Faraonski” fudbal u sebi nosi klicu sopstvene propasti. Kada igrač koji košta pedeset miliona ne uspije preći igrača koji košta pola miliona, Igra se smije novcu. Igrač koji košta milion morao bi biti dvadeset puta gori od igrača koji košta dvadeset miliona - ali to nikada nije tako. Ili, to svakako ne važi u svakom duelu, u svakom kontaktu sa loptom. Svote koje se vrte u najvećim klubovima biće sve veće, iz godine u godinu, ali, igrači ne mogu biti toliko bolji... Novac je iluzija brojki, a Igra je magija kreacije. Lester to potvrđuje, zato je važno to što se desilo.
Da se vratimo poređenju sa početka teksta. Ima li Crna Gora Ranijerija i Vardija? Ima li nekoga ko može učiniti mogućim - veliko izenađenje? Vidjećemo na kraju sezone. Vrijeme je da Faraoni trče posljednji krug.
Bonus video:
