U junu 1990. imao sam 16 godina. Kupio sam drugi broj Liberala, lista Liberalnog saveza Crne Gore. Jedan od naslova je glasio “Crnogorski odgovor na velikosrpski prigovor”. U aprilu 1994. sam, sa 20 godina, objavio prvi tekst u Liberalu. Naveče, 20. maja 2006. prevezoh neumornog aktivistu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, Neđeljka Necka Đurovića do njegove kuće, u Barskom polju. Pozdravismo smo se, “do vidjenja u slobodnoj Crnoj Gori”. Nosio nas je arhetip herojske Crne Gore, koja možda kao takva nikada nije postojala.
Nedugo potom 2007. glasao sam kao poslanik Skupštine za Ustav, koji zabranjuje diskriminaciju i proklamuje slobodu. Iste godine upozorih Vladine zvaničnike da je naglo uvećanje javne potrošnje neodrživo (koja će se u godinama nakon referenduma uvećati za gotovo 70%) i da rizikujemo rast javnog duga. Po isteku drugog mandata 2012. godine, zaključivši da je sa tadašnjom opozicijom nesvrsishodno i neiskreno dalje se baviti politikom, odlučio sam da tražim posao u struci. Dvije godine sam kao doktor ekonomskih nauka bio bez posla. Neki su bili otvoreni i kazali mi kako ne mogu sa mnom poslovno da sarađuju. Previše sam bio “eksponiran”. Daleko od toga da sebe treba posmatrati kao žrtvu, moglo se čeljade zadesiti 30-ih godina prošlog vijeka u Sovjetskom Savezu i zbog slobode mišljenja osjetiti čari dalekog Sibira. Ali, porazno je što smo umjesto inkluzivne zajednice, koja omogućava čovjeku da živi svoju misiju i realizuje afinitete, stvorili diskriminatornog Levijatana koji guta ljude i porodice u ponore siromaštva, depresije, suicida i narkomanije. Nažalost, statistike su neumoljive.
U publikaciji Paradoks globalizacije” autor Deni Rodrik navodi : „Postajete ono što proizvodite. To je neminovna sudbina nacija. Specijalizujte se za sirovine i proizvode primarne prerade, i zaglavitićete na periferiji svetske privrede. Ostaćete talac fluktuacija u svetskim cenama i trpećete pod vlašću male grupe domaćih elita. Ako možete da probijete put do proizvoda industrijske prerade i drugih modernih razmenjivih proizvoda, možete utrti put u pravcu približavanja bogatim zemljama sveta. Imaćete veću mogućnost da izdržite promene na svetskim tržištima i steći ćete široko utemeljene, reprezentativne institucije koje zahteva rastuća srednja klasa, umesto represivnih, koje su bile potrebne elitama da bi se iza njih sakrile“. Ako nemate ekonomski slobodnog pojedinca, nemate politički emancipovanog građanina. Politika postaje „bravlji pazar“. Kao u refrenu Partibrejkersa „kupujem, prodajem, oduzimam i dodajem“. Nažalost, ovu činjenicu teško može promijeniti i najbolja kontrola izbornog procesa.
Kako dalje? Potrebne su nam političke promjene i snažna poruka da je sistemska korupcija prošlost. Tražiti od evroatlantskih partnera podršku i preporuku investitorima da ulažu u Crnu Goru. U evropskim privrednim regijama (kao što su Lombardija, Bavarska...) promovisati mogućnosti za investiranje u naše industrijske zone. Okupljati naučnike i kreativne ljude u istraživačkim centrima, razvijati inovativne proizvode od drveta, ljekovitog bilja, možda i aluminijuma. Revitalizovati lokalne biznis centre, dati im na upravljanje portfolio od više miliona eura. Trošiti koliko se ima, što će ujedno biti i najveći izazov.
No, vratimo se političkim promjenama. Već je rečeno - kriza je manifestaciono ekonomska, a u biti to je kriza političkog sistema. Smatram da lideri državničkog kapaciteta, u prvom redu gospoda Lekić, Krivokapić i Rakčević, nose odgovornost mudre i politički efektne, kadrovske i programske artikulacije politike srednjeg puta. Racjepkan nastup omogućiće DPS-u, da „D'ontovim sistemom“ ostvari apsolutnu većinu. Pominjanje imena konkretnih lidera, nije izraz bezuslovne podrške, već potreba da se ukaže na mogućnosti, ali i odgovornost. Mali pomak u djelovanju institucija od privatnih interesa ka opštedruštvenim, mogao bi u vremenskoj perspektivi, budućim generacijama da otvori prostor, za stvaranje srećnijeg društva, po mjeri čovjeka. U ovom kontekstu posmatram ulazak predstavnika opozicije u institucije sistema.
Gospodinu Đukanoviću treba poslati poruku da bi njegova kandidatura na novim izborima, nakon 25 godina vlasti, jednostavno bila kršenje demokratskih praksi. Uticaj zapada, u trenutku kada se može napraviti korak naprijed u demokratiji je značajan. Mada se doima neprincipijelno kada naši zapadni saveznici govore o napretku Crne Gore, a prodaju nam obveznice po kamatnoj stopi od gotovo 6%. Nije 5.000 ljudi prošle godine napustilo državu zbog elementarne nepogode, već zbog diskriminatorne politike „jedan zapošljeni, četiri glasa“.
Kažimo stop političkoj diskriminaciji!
Omogućimo građanima da direktno biraju poslanike, umjesto da sastav parlamenta ispisuju lideri stranaka.
Ulazimo u globalno turbulentna vremena. Crnoj Gori će trebati sreće i mudro vođstvo.
Bonus video:
