Lukšić se oprostio od Vlade. Nakon 12 godina. Vrijeme je bilo. Sa manje godina je ušao u Vladu kao ministar nego njegov šef i guru kao premijer. I ispada da će biti mnogo mlađi kada napusti Vladu za par nedjelja, nego Milo kada krene njegovim stopama na jesen. Tako nam je obećao. Dostojanstveno i sa ponekom suzom isprati Milo Igora na daleki put. "Bilo je zadovoljstvo sarađivati s njim", reče nam premijer. A svi znamo da ga, posljednjih godina, na oči viđet' nije mogao. Baš kao ni Igor njega. Ljubav je, dakle, uzajamna. Ironija je tolika da bi mogla sročiti poslovica koja bi odmah postala dio naše tradicije i predanja: "Izgore ka' Milo za Igorom".
Iz saopštenja sa sjednice Vlade nije se moglo saznati kako je na oproštaju bilo ministru Lukšiću. Da li je i njemu bilo zadovoljstvo, kao Šefu?! Ili autor saopštenja, ugledni Vladimir Beba Kusovac, polazi od svoje impresije da je narodu važno samo kako se osjećao Vladika.
Ni riječi, recimo, kako je bilo prvom potpredsjedniku, zamjeniku premijera, zamjeniku predsjednika Partije, ministru unutrašnjih poslova, koordinatoru svih bezbjednosnih službi, komšiji Nebojše Medojevića i nesuđenom nasljedniku Gospodara, na mjestu predsjednika Košarkaškog saveza Crne Gore. Kada se 2061. Milo povuče sa te pozicije zbog ispunjenja datog obećanja da ćemo baš te godine dostići ekonomski nivo zemalja osnivača Evropske unije. Pogađate da se radi o drugu Dušku (Markoviću). Šta je mogao reći prvi do prvoga nakon što se Đukanović ovako dirljivo i biranim riječima oprostio od Lukšića. Recimo: "Srećne ti rane, Igore!” Ili: "Zdravo tvoja glava na ramena, ti ćeš vladu drugu nabaviti"! Misleći na Generalni sekretarijat Ujedinjenih nacija, čiji šef Igor treba da postane u septembru. Tako je Milu obećao drug Kim Džong Un. Koji je partner Caneta Subotića i bliski rođak Ban Ki Muna. Kao da bi Milo, uostalom, slao Igora na daleki put i naš budžet izlagao troškovima da već stvar nije dogovorena na najvišem mjestu.
Ali, da se vratim posljednoj sjednici Vlade kojoj je prisustvovao ministar Lukšić. Kako javlja Vladimir Beba Kusovac, najduže je trajao Igorov rastanak sa ministrom finansija, Žugićem. Čak su se 11 puta poljubili u istu stranu obraza. U znak sjećanja na čuveni isti milion koji su za potrebe privatnog biznisa voljenog Šefa obrtali 11 puta. Na kraju mu mali Radoje, potomak onog Radojice iz narodne pjesme, reče: "A bogami nije umro Igor, nije umro već se ućutao".
Sljedeći u redu za cjelivanje sa odlazećim potpredsjednikom bio je ministar turizma Gvozdenović koji kroz suze reče Igoru:
"Đe nam ode, druže, sada
predsezona kad nam vlada"...
Gvozdo je mislio na nikad bolju predsezonu, ali znajući za pjesnički afinitet kolege Lukšića on se odlučio za deseterac. Potpredsjednik i ex premijer Igor ga je tješio kako će ovo biti najuspješnija turistička godina ikada, jer će zahvaljujući njegovoj promociji u Ujedinjenim nacijama svijet konačno shvatiti da Montenegro nije isto što i Makedonija, zbog čega će 86 odsto od bukiranih 6.982 makedonskih gostiju sada u stvari doći kod nas na odmor.
Najsrdačnije je prošlo Igorovo pozdravljanje sa ministricom rada, Kovačević Zorkom. Narodna a ne DPS Zorka, kako je zovu, obećala je Igoru da, ako ne prođe u Njujorku, ima da ga ubaci na onaj spisak majki sa troje djece i tako mu omogući zasluženu penziju. Jer, kao što brinemo o majkama sa troje i više djece, tako brinemo i o očevima, reče Zorka Igoru.
Najtajnovitiji je bio susret i pozdrav ministrake odbrane Milice Pejanović i ministra Lukšića. Naime, pred svima Milica se priklonila Igoru i nešto mu šapnula na uho. VB Kusovac je kasnije saznao, jer Ozna sve dozna, da je Milica rekla Igoru: "Ne ostavljaj me samu u ovom zvjerinjaku"! Igor joj je, takođe na uvce, uzvratio: "Vidimo se u septembru, u Americi", aludirajući da će Šef na jesen i Đurišićku poslati na novu, ambasadorsku dužnost. Koja je, svakako, starija i ljepša od ove ministarske.
U ime svih ostalih članova vlade, stručnih službi, tehničkog osoblja, obezbjeđenja, službe održavanja higijene, kuhinjskog pribora i šefa kuhinje, zdravicu Igoru podigao je i njegov drug i poeta, ministar i akademik, budući dekan ili rektor, Goranović.
"Besciljno lutam
Tražim
Mada nisam siguran
Da znam šta..."
citirao je pjesnik Goranović stihove Igorove pjesme simboličnog naslova “Nakon udarca”. Primjereno trenutku, dakle. Bravo ti ga, Pavle.
Najuzbudljiviji je, ipak, bio prizor rastanka potpredsjednika Lukšića sa ministrom Igorom. Veli njemu potpredsjednik Vlade: "Nikad više nećeš biti ministar", na šta mu ovaj odgovara: "A ni ti predsjednik"! Nakon razmijenjenih kletvi, umalo je došlo do fizičkog obračuna pomenute dvojke, što je spriječio generalni sekretar Vlade Žare Šturanović. "Ako odmah ne prekinete, zvaću Džigija", viknuo je Milov gensek, nakon čega su se potpredsjednik i ministar vratili svojim redovnim obavezama. Čudo su metafore. Bravo ti ga, Džigi.
Bonus video:
