Davne 1945. godine, dvadesetšestogodišnji Kotoranin Luka Brajnović, otisnuo se u široki svijet; Austriju, Italiju, Španiju.
U Pamploni diplomirao na Filozofskom fakultetu, odsjek informacija; u ovom španskom gradu nastavlja uspješnu karijeru profesora na Universidad de Navarra, te na Novinarskom fakultetu i Institutu slobodnih umjetnosti. Objavio pet zbirki pjesama, dva romana, niz stručnih žurnalističkih knjiga.
Novelista, poeta, pisac, novinar, univerzitetski profesor, Brajnović je postao jedan od korifeja evropskog žurnalizma, pa je po njegovom imenu 1997. ustanovljena međunarodna novinarska nagrada Premio Luka Brajnović de la Comunicacion. Dodjeljuje se novinarima, borcima za dostojanstvo čovjeka, temeljne vrijednosti slobode, toleranciju i solidarnost. Do sada su je dobili novinari iz Španije, Nikaragve, Velike Britanije, Hrvatske, Kolumbije, Sjedinjenih Američkih Država…
U septembru 1997. godine, Nagrada (pet stotina hiljada pesosa i skulptura koja predstavlja novinara okruženog vijestima), prvi put je dodijeljena. Laureat je Miguel Delibes, novinar i pisac iz Valladolida. - Delibes je internacionalno poznat zbog književnog i novinarskog rada u dnevniku El Norte de Castilla - veli Luka Brajnović. - Istakao se po obrani za slobodu izražavanja za vrijeme diktature...
Visoko novinarsko priznanje dodijelio je specijalni žiri kojemu je te godine predsjedavao Antonio Fontan, prvi predsjednik Senata u demokratskoj Španiji, kao i nekoliko poznatih novinara kao što su Inaki Gabilondo i Pilar Cambra…
Prvo uručivanje nagrade Premio Luka Brajnović de la Comunicacion upriličeno je 7. septembra 1997. godine, tokom Međunarodne nedjelje komunikacija, u organizaciji Fakulteta kome pripada Brajnović, na Univerzitetu Navarre u Pamploni (Universidad de Navarra).
Nema dobrih novina bez uglednih spoljnih saradnika. Dok sam bio glavni i odgovorni urednik Pobjede, zamolio sam Luku Brajnovića za intervju i saradnju s listom koji uređujem.
Brajnović mi je, iz Pamplone, 3. oktobra 1997. uputio pismo.
“Cijenjeni gospodine Vukoviću! Zahvaljuem Vam na čestitci povodom osnutka nagrade koja nosi moje ime. Zahvaljujem Vam mnogo na želji da surađujem u vašem listu kojemu ste Vi glavni urednik, ali nažalost ima već dvije godine kako se ne bavim novinarskim radom radi lošeg zdravlja (gotovo sam slijep). Ovo pismo morao sam diktirati mojoj kćerki Olgi. Preko nje možete poslati upite za intervju. Ona je novinarka i radi kao redaktor u Diario de Navarra u kojem sam ja surađivao kroz trideset godina kao komentarista Internacionalne politike. Možete, dakle, komunicirati s njom na fax koji Vam šaljem. Još jedanput Vam se zahvaljujem na pismu. Srdačno Vas pozdravlja Luka Brajnović”.
Odlazniku iz Crne Gore, zavičaj nije silazio s uma. Rodna gruda, kako kaže latinska izreka, nekom slatkoćom vodi za sobom sve i ne dopušta da zaborave na nju.
Inspirisan slavnim peraškim umjetnikom, Luka Brajnović stvara svoje kapitalno djelo, Tripo Kokoljić - povijesni roman iz bokeljskog života.
Prirodne ljepote - zapisao je znameniti don Niko Luković - utiču na ukus. Nije slučajno da se najstarije i najljepše umjetničko stvaralaštvo u Evropi javlja na obalama Sredozemnog mora. I lijepa Boka u umjetničkim ljepotama takmiči se s prirodom…
Barokni slikar Tripo Kokolja, rođen je u Perastu 1661, umro na Korčuli 1713. godine. Oslikao je unutrašnjost hrama Gospe od Škrpjela, pretvarajući je u veličanstvenu, jedinstvenu galeriju.
…Plovi veče na Gospi od Škrpjela; predstavljanje knjige Tripo Kokoljić - povijesni roman iz bokeljskog života.
- Neobični stvaralački život Tripa Kokolje - veli dr Miloš Miloševič - iznosi se u romanu na način kako ga je slobodno i briljantno rekonstruisao pisac, ugledni i učeni autor Luka Brajnović…
Teče priča, na živopisnom ostrvcu, naspram staroslavnog Perasta.
- Luka Brajnović je predstavnik sudbine generacije ljudi od kvaliteta, koje je zaboravio rodni kraj - reći će tom prilikom don Branko Sbutega. - Kad ovo govorim, mogu da kompariram cijeli niz imena iz korpusa hrvatskog naroda sa imenima Bokelja. Možda nijedna osoba, koja je morala da napusti rodni grad, zavičaj i zemlju, nije dobila takvu valorizaciju na međunarodnoj razini, kao što je to bio Luka Brajnović. Usuđujem se reći da je možda u XX stoljeću malo ljudi koji su i na planu intelekta i bilo kakve karijere pošli visočije, više i dalje od Luke Brajnovića...
Rođen je u Kotoru 13. januara 1919. godine, umro u Pamploni 8. februara 2001.
Prestižna međunarodna nagrada, koja nosi njegovo ime, dodjeljuje se i danas, zaslužnim novinarima širom svijeta.
Bonus video:
