Otvoreno pismo Ministarstvu ekonomije Vlade Crne Gore
Unazad nekolike godine Vlada Crne Gore je organizovala javnu raspravu o akumulacijama na Morači. Kako su voditelji tribina bili inženjer Brano poznat po aferi “Snimak” (alhemičar koji će “svaki treći nevažeći glas pretvoriti u glas DPS-a”) i doktor za sve i svašta - prvi reket Podgorice, stručnjak za tenis, poznat po prebijanju novinara Vijesti, to je razumljivo da se glas onih koji se razumiju u tehniku nije mogao čuti.
Prije neki dan NVO Green Home je saopštila: Vlada je ozbiljna u namjeri da trajno devastira rijeku Moraču. "Vlada Crne Gore je izgradnju HE na Morači prihvatila je kao razvojni projekat različitim strateškim dokumentima, međutim ovaj projekat je jedan od najneprihvatljivijih energetskih projekata u Crnoj Gori od strane, domaće, međunarodne i laičke javnosti.”
“Iz ove NVO su kazali i da Ministarstvo ekonomije želi da implementira neodržive planove izgradnje četiri visoke hidroelektrane na Morači, zasnovane na tehnološki, ekološki i društveno zastarjelim planovima i nerealnim projekcijama”. (Vijesti)
Odmah reaguje Ministarstvo ekonomije: “Insistiramo na primjeni najboljih rješenja u projektu HE na Morači”, pa kaže: "Ministarstvo je vrlo otvoreno za prijedloge i nova rješenja, samo ukoliko se ona pokažu bolja od postojećih.”
Kako na javnoj tribini nisam uspio kazati svoj stav, pokušao sam ga saopštiti u najkraćim crtama pomenutom Ministarstvu u okviru konkursa za Regulatornu agenciju za energetiku, ali, nažalost, ili naradost, nikada nisam dobio odgovor.
Ovom prilikom dajem srž, predlog “bolji od postojećih”:
Odavno, već decenijama, postoji koncept akademika CANU, Vlahovića, koji nikada nije stručno opovrgnut, da je moguće na Morači izgraditi sistem malih i srednjih elektrana, koji bi imao snagu i proizvodnju energije približnu sada predviđenim velikim elektranama, a neuporedivo bi manje ugrožavao životnu sredinu.
Naime, površina jezera kojom prilikom bi se zauzelo (potopilo) zemljište sada namjeravanim elektranama neuporedivo je veća od zbirne površine akumulacija malih i srednjih elektrana koje je predvidio akademik Vlahović. Vlahović, budući da je geolog, nije ulazio u dublju matematičku analizu, pa je skoro bez analitike, bezmalo heurističkim metodom, da ne kažem intuitivno, sa osnovnim matematičkim operacijama, saopštio veliku istinu. Međutim, ovaj koncept od Vlade nije ni razmatran, a kamoli prihvaćen.
Ja ću, da budem malo neskroman, kazati da posjedujem, pored znanja iz osnovne i znanje iz više matematke, a bogami, i iz fizike i elektrotehnike, pa na osnovu elementarne linearne jednačine: P = qgh = qgh1 + qgh2 + ... + qg = qg(h1 + h2 + ... + , gdje se vidi da je snaga P uz približno isti protok q direktno srazmjerna visini vodenog stuba h i uz aproksimiranje neizbježnih gubitaka n elektrana u odnosu na jednu, reći da slijedi da je snaga (qgh) velike elektrane priblžno jednaka ukupnoj snazi n elektrana pri istom zbiru vodenih stubova. No, pošto površina akumulacionog jezera nije linearno zavisna (!) od visine vodenog stuba h i na nekim mjestima se jezero drastično razliva praveći enormno veliki priraštaj površine za mali priraštaj visine, te na račun malog, neznatnog, priraštaja električne energije čini nesamerljivo veću štetu potapanjem korisnog zemljišta.
E, tu leži poenta: podesnim odabirom visina brana više malih i srednjih elektrana može se postići da rijeka ostane takoreći u svom koritu (uz malo plavljenje okoline), a da dobitak energije ostane skoro isti. Pri tome, istine radi, treba dodati da bi se izgradnjom više srednjih i malih elektrana, kao zamjena za nekolike velike nešto povećao broj radnika u elektranama, ali se to kompenzuje nemjerljivo većom koristi od malih akumulacija, nedestruktivnih po životnu sredinu, za razliku od velikih, megalomanskih, razarajuće štetnih. S druge strane izgradnja manjih akumulacija je neuporedivo lakša i bezbjednija, a skoro da i ne postoji rizik od plavnog talasa.
Uz posmatranje svoje zemlje kao svoga doma moguće je domaćinskim poslovanjem, pri čemu glavna prirodna bogatstva, (takođe i privredna, kao EPCG i CGES), ostaju u većinskom vlasništvu države, odnosno njenih građana, uspostaviti neophodan balans između razvoja privrede, proizvodnje energije, energetske efikasnosti, iskoristljivosti energetskih potencijala, racionalne potrošnje i zaštite životne sredine i održivog razvoja. Treba obratiti više pažnje na tzv. energy-mix, odnosno na racionalan pristup energiji iz velikih izvora i iz malih postojećih elektrana, te budućih obnovljivih izvora energije (vjetrogeneratori, male, mini i mikro elektrane, eventualni solarni izvori...) Jer, konačno, valja misliti i na naše potomke. Ne smijemo se zanijeti maksimom: Posle nas potop!
Zamolio bih stručnjake iz Vlade, koji se nikada ne oglase svojim imenom, da makar ovlaš pogledaju ovaj osvrt moje malenkosti koja ima akademski status master inženjera elektrotehnike sa nekakvoga državnog univerziteta u selendri Beograd. Priznajem hendikep - ne pripadam nijednoj partiji, nisam imao tu čast, niti privilegiju, da studiram na prestižnim univerzitetima, priznatim svuda diljem svijeta: Ju-di-dži, Dži-gi-dži, Mediteran i sl, ali ipak, poznajem tehniku i volim prirodu i život.
Bonus video:
