Već je osamnaest mjeseci prošlo otkako u ovom sastavu radi Savjet za razvoj NVO. Savjet koji bi trebalo da, između ostalog, ”daje mišljenje vladi o nacrtima propisa kojima se uređuje institucionalni i normativni rad NVO radi stvaranja podsticajnog okruženja za njihov razvoj i rad”. U ovo tijelo imenovan sam na predlog grupe NVO, kao jedan od jedanaest članova iz reda NVO koji sjede zajedno sa dvanaest predstavnika vlade.
S pravom se postavlja pitanje: kakvi su nam rezultati i jesmo li uspjeli da utičemo na odluke Vlade? Pošten odgovor bi bio: rezultati su nam mršavi, a ne uspijevamo ostvariti značajniji uticaj. Zašto je tako ? Evo odgovora na jednom skorašnjem primjeru.
Mi predlažemo da Ministarstvo finansija dostavi Informaciju koju priprema u procesu usvajanja Zakona o NVO. Članovi Savjeta - službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Mi predlažemo da Ministarstvo unutrašnjih poslova dostavi Savjetu tekst Zakona o NVO onda kad taj tekst uputi Evropskoj komisiji na mišljenje. Članovi Savjeta - službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Mi predlažemo da Savjet za razvoj NVO raspravlja o toj novoj verziji nacrta Zakona o nevladinim organizacijama. Članovi Savjeta - službenici iz ministarstava glasaju PROTIV! Predstavnici nevladinih organizacija glasaju ZA sva tri predloga, a predstavnici vlade PROTIV!
Tako izgleda jedna od posljednjih scena na zadnjoj sjednici Savjeta za razvoj nevladinih organizacija. Tako izgleda ”saradnja” predstavnika nevladinih organizacija i predstavnika Vlade u Savjetu za razvoj NVO.
Nije pomogao ni argument da je Savjet tijelo koje mora da posjeduje odgovarajuće važne informacije da bi moglo da promišlja, razgovara i savjetuje donosioce odluka. Nije pomoglo ni podsjećanje da je ranija rasprava o tekstu nacrta Zakona o NVO održana prije cijelih sedam mjeseci. Nije pomoglo ni podsjećanje da tražimo raspravu o Zakonu o NVO, a ne o Zakonu o administrativnim taksama (iako bi se i o tretmanu NVO u tom zakonu moglo govoriti). Predstavnici Vlade, njih osmoro prisutnih, kao jedan glasali su protiv sva tri predloga. To je bio još jedan pokušaj preglasavanja čiji je cilj da Savjet donese mišljenje glasovima predstavnika Vlade. Drugim riječima, da Vladini predstavnici posavjetuju Vladu kako je Vlada u svemu u pravu.
Na početku te iste sjednice sam kazao da je već godinu dana na djelu strategija iscrpljivanja, opstrukcije, obesmišljavanja i marginalizacije zahtjeva NVO. Tu strategiju sprovode predstavnici Vlade koji ovom Savjetu žele da utvrde status ”Vladine komisije za opravdavanje odluka Vlade”.
Kako izgleda ta strategija na djelu, bjelodano pokazuje trajno insistiranje vladinih predstavnika na obavezi članova iz reda NVO da, najmanje njih troje, mogu da određeno pitanje stave na dnevni red tako što će potpisati dokument - predlog i donijeti ga fizički na arhivu vladine kancelarije u Podgorici. U jednosatnoj raspravi koju smo vodili na Savjetu morao sam da crtam putovanje tri člana Savjeta iz tri različita grada u Crnoj Gori koji moraju da putuju i ”kupe” potpise, te ih fizički nose u Podgoricu.
Vladini predstavnici naime, već godinu i po dana, odbijaju da uvaže mogućnost da se predlozi članova iz NVO dostavljaju e-mailom. Stav Vladinih predstavnika je za rubriku vjerovali ili ne, danas 2016. godine, a naročito imajući u vidu da se cjelokupna komunikacija između predsjednice Savjeta, Vladine kancelarije za NVO, kao i među članovima Savjeta odvija preko elektronske liste (e-mail). E sad, sve što je dozvoljeno njima, zabranjeno je nama iz NVO. Diskriminacija na djelu.
Na kraju, morali smo taj besmisao odlučno da prekinemo ( ili makar pokušamo) tražeći da se predlozi koje smo u skladu sa poslovnikom dostavili stave na dnevni red (ultimativno), ali i da Savjet hitno usvoji tumačenje da članovi iz reda NVO mogu e-mailom da dostave predlog dopune dnevnog reda. Čuli su nas tek onda kad smo jedinstveno zaprijetili napuštanjem sjednice Savjeta.
Jedna od najvažnijih rasprava, u moru besmisla, u ovom sastavu Savjeta bila je ona o predlogu dokumenta pod nazivom ”Analiza institucionalnog okvira za vršenje poslova državne uprave u vezi sa razvojem nevladinih organizacija”, a o tom dokumentu smo se u Savjetu takođe nadglasavali. Dokument nije usvojen jer u trenutku glasanja nije bilo većine ni za jednu stranu. Tako se glas Savjeta na Vladi nije čuo ni ovim povodom.
Savjet, nažalost, nije bio u prilici ni da blagovremeno razmatra Izvještaje o realizaciji obaveza iz Akcionog plana za poglavlje 23, a koje se odnose na jedno od potpoglavlja na temu ”Razvoj civilnog društva”. Izvještaji se dostavljaju naknadno, nakon što ih usvoji Vlada, pa je rasprava o njihovom sadržaju, odnosno pokušaj da Savjet predloži Vladi konkretne zaključke koji bi pratili usvajanje izvještaja nažalost izostajao.
Sada se borimo da Izvještaj o radu Savjeta za prošlu godinu ne bude samo zbirka šturih, birokratskih navoda iz zapisnika sa sjednica, već da odgovori na pitanja poput: Koliko je predloga došlo od članova Vlade? Koliko su predstavnici Vlade govorili na sjednicama? Koliko predloga za dopunu dnevnog reda je odbijeno? O čemu smo sve morali da razgovaramo, a nismo i zašto?
Na primjer, o predlogu budžeta za 2015. i 2016.godinu i njegovom razdjelu za nevladine organizacije, Savjet uopšte nije raspravljao. Ministarstvo finansija nas blokira i opstruira na različite načine, čime nastavlja staru praksu još iz vremena ranijeg Savjeta. Nedostavljanje preciznih informacija o sudbini zakona o igrama na sreću samo je jedan od primjera. O takozvanoj Kući građanskog društva sljedećom prilikom.
Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa
stevomuk@gmail.com
Bonus video:
