Jedno od nepisanih pravila u politici glasi da se problem koji se ne može riješiti ne otvara. U državnoj administraciji stvari stoje drugačije. Sve što je pokrenuto dopisom, molbom, zahtjevom, zaključkom ili upravnim aktom, mora biti riješeno u zakonskom ili primjerenom roku. Mi u CG funkcionišemo drugačije, nekako smo komotniji, tandaramo o svemu i svačemu, od velikih smo riječi i lakih obećanja, sa nevjerovatnom sposobnošću da kada ne ostvarimo zadati cilj, krivca nađemo u nekom drugom.
Vlada CG je u julu 2014. usvojila Izvještaj o implementaciji projekta Revalorizacija kulturnih dobara CG. U uvodnom dijelu dokumenta precizno je navedeno da su u proteklim decenijama konstatovani brojni nedostaci dokumentacione zaštite kulturnih dobara. Zbog čega je, kako se navodi: "članom 142, Zakona o zaštiti kulturnih dobara predviđena obaveza revalorizacije kulturnih dobara, što je podrazumjevalo izradu elaborata za sva kulturna dobra, koja taj status imaju prema ranijim propisima, od ustanovljavanja institucionalne i zakonodavne zaštite kulturnih dobara 1948. Predmetnom revalorizacijom, navodi se u Izvještaju, obrađeno je 1.286 nepokretnih kulturnih dobara, sa ukupno 2.700 objekata i 478 pokretnih kulturnih dobara, pojedinačnih predmeta i/ili zbirki, sa ukupno 91,248 predmeta.
Kada se iz uvodnog dijela pređe na čitanje ovog dokumenta, može se konstatovati samo jedno. O brojnim nedostacima dokumentacione zaštite kulturnih dobara u Izvještaju nema ni pomena. On, naime, samo donosi informacije i statističke podatke o "predlozima elaborata". Možda za to nije ni bilo potrebe, jer je važećim zakonom, a kroz sadržaj novih rešenja o statusu kulturno dobro, predviđeno unošenje svih relevatnih podataka o kulturnom dobru (naziv, opis, identifikaciona oznaka, granice, itd). Dakle, kada jednog dana "predlozi elaborata" postanu "elaborati", naša kulturna dobra dobiće konačno pravno valjana rešenja, kojima će se ispraviti "raniji brojni nedostaci dokumentacione zaštite". Forma novih rešenja, takođe nije bez značaja, naprotiv, jako je važna, jednako kao i novi pasoši i lične karte, novi posjedovni listovi ili registarske tablice na vozilima.
U Izvještaju je iznešena još jedna važna informacija: konstatovano je da unutar 63 zbirke koje su "predlogom elaborata" zadržale status kulturno dobro, nedostaje 9.415 predmeta(!) što je bezmalo 10% od ukupnog broja pokretnih kulturnih dobara. Shodno tome, u Izvještaju se predlaže neophodnost da "Uprava za zaštitu kulturnih dobara u saradnji sa vlasnicima odnosno držaocima kulturnih dobara sprovede postupak utvrdivanja u skladu sa zakonom". Šta to znači? Predmeta nema, moguće da su zagubljeni po depoima, privatizovanim firmama, možda su nemarom uništeni, možda su tu ali se ne mogu identifikovati, a možda su i ukradeni.
Na tvrdnju da nedostaje 9.415 predmeta, Vlada nije sjedjela skršenih ruku. Na sjednici od 4. septembra 2014. donijela je Zaključke u kojima se između ostalog zadužuje Uprava za zaštitu kulturnih dobara da u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara sačini izvještaj sa predlogom mjera, a u odnosu na nesavjesno postupanje vlasnika i/ili držalaca kulturnih dobara, radi zaštite kulturnih dobara za koje je konstatovano da su ugrožena ili čija je identifikacija bila otežana. Dakle, na nespornu informaciju da nedostaje 9.415 predmeta, koji uživaju zakonsku zaštitu kao kulturna dobra i na predlog da se pokrene postupak utvrđivanja zašto nedostaju, Vlada zadužuje nadležni organ da sačini Izvještaj sa predlogom mjera, radi zaštite kulturnih dobara za koja je konstatovano da su ugrožena ili čija je identifikacija bila otežana, pa ih nema. I naravno, sve bi ovo bilo logično, da u tački tri, zaključaka Vlade ne stoji da to treba uraditi nakon usvajanja elaborata. Dakle "predlozi elaborata" treba da postanu elaborati, elaborati treba da rezultiraju rešenjem, rešenja treba da imaju valjanu formu, pa nakon toga treba sačiniti izvještaj sa predlog mjera kako zaštiti kulturna dobra čija je identifikacija bila otežana, pa ih nema. Skoro pa liči na onu: "Miš za macu, maca za kucu, kuca za baku, baka za deku, deka za repu, povuci potegni iščupati ne mogu".
Pitanjem elaborata i nedostatkom više od 10% pokretnog fonda, bavio se početkom septembra 2014. i Odbor za prosvetu, nauku, kulturu i sport u Skupštini CG. Odgovor iz Vlade bio je više nego jasan: "Uprava za zaštitu kulturnih dobara ima rok od 90 dana da na osnovu predloga elaborata izradi elaborate, a rok teče od 2. septembra 2014."
Pratio sam kako će se državna administracija nadalje odnositi prema ovom otvorenom problemu, zanimalo me, bio sam profesionalno zainteresovan, redovno sam otvarao sajt Vlade, gledao materijale, zaključke, ništa. Čak sam se javio na konkurs za rukovodeće mjesto sa kojeg bih mogao da direktno učestvujem u realizaciji zaključaka Vlade. Želio sam da ostanem pri uvjerenju da između politike i državne administracije postoji velika razlika. I postoji, ali u teoriji, u praksi je izgleda svima bliži stav: laži, kradi i kuni se krivo, ne bi li se ostanulo živo.
Bonus video:
