PRAVILA BORDELA (17)

Filip od Azerbejdžana

Kada je čuo za čestitku oslobođenu od bilo kakve kurtoazije, Vujanovića je iz Vašingtona direktno pozvao uvaženi potpredsjednik Bajden i objasnio mu kako bi pomenuti Filipov izliv divljenja demokratskom lideru Azerbejdžana mogao uzdrmati sjajne odnose Crne Gore i SAD
95 pregleda 11 komentar(a)
Filip Vujanović, Ilham Alijev, Foto: Predsjednik.me
Filip Vujanović, Ilham Alijev, Foto: Predsjednik.me
Ažurirano: 02.01.2016. 08:14h

Čudo je ovaj naš Filip. Nakon što je letio u Zagreb da zajedno sa Tomom triput u rumene obraze poljubi Kolindu, a Bajdena jednom u svetačku ruku, evo ga sad u Azerbejdžanu. Slavi zajedno sa ostalih 10 miliona Azera i 200 miliona Rusa, rođendan velikog vođe Ilhama Alijeva i izvrsnu demokratiju koju ovaj dvije decenije širi na obali Kaspijskog mora. Gle čuda, Ilhamov rođendan nije 15. februar, već 24. decembar.

A Filip pomislio da svaki veliki vođa mora biti rođen 15. februara. Od Mila do Tome Nikolića. Ništa, međutim, Filipa ne može iznenaditi. Posebno ne rođendani. Bilo gradova ili vođa. Vazda je tu, spreman da ih dostojno obilježi i proslavi. I ovog puta, bez kurtoazije, mudro, nadahnuto, iskreno i bratski, Filip poručuje kako je predsjednikov lični doprinos prosperitetnijoj budućnosti Azerbejdžana "inspirativan i izvanredan". Nije dakle izvanredna samo demokratija u Crnoj Gori, kako nam je nedavno objasnio, već je i Ilham Alijev izvanredan. U demokratiji. Mogu da zamislim kakvu čestitku Filip sprema za 15. februar. Za rođendan Ilhamovog druga Mila, koji je u stvari uzor Ilhamu, slava mu i milost. S obzirom da vodi naš narod duže nego njegov brat po demokratiji, Alijev. Već zamišljam kako portal Analitika javlja da je crnogorski predsjednik poželio premijeru da još dugo godina vodi Crnogorce. I zajedno sa Alijevom gradi mostove saradnje između naša dva naroda. Jer, Crna Gora je, kao i Azerbejdžan, faktor mira i stabilnosti, a put u tako svijetlu budućnost popločali su upravo Filipovi slavljenici, Ilham i Milo. Još kada bi Raško proglasio Ilhama ništa manje zaslužnim za našu državu od Sonje i Sisojeva, i izdao mu crnogorski pasoš u kome bi mu kao datum rođenja bio upisan 15. februar, onda bi to znatno olakšalo posao Filipu od Azerbejdžana. Time bi umjesto dvije mogao da piše samo jednu čestitku. Čime bi uštedio svoje dragocjeno vrijeme i mogao na miru da odgovori sad već bivšem drugu Tomi, nakon iznenađenja koje mu je ovaj priredio.

Međutim, kako prenosi azerbejdžanska agencija Azertag, a Pobjeda saznaje iz vrha DPS-a, nedugo nakon slanja svečanog telegrama bratu Ilhamu Filip se - ugrizao za jezik. Naime, kada je čuo za čestitku oslobođenu od bilo kakve kurtoazije, Vujanovića je iz Vašingtona direktno pozvao uvaženi potpredsjednik Bajden i objasnio mu kako bi pomenuti Filipov izliv divljenja demokratskom lideru Azerbejdžana mogao uzdrmati sjajne odnose Crne Gore i SAD. Nadam se da neće, ali bojim se da hoće, rekao je u telefonskom razgovoru Bajden Filipu.

Nekadašnjem potpredsjedniku DPS-a i bivšem bliskom saradniku zatočenog Svetozara Marovića, bilo je došlo da crkne od muke. Šta sad da radi. Kako Milu na oči da izađe. Da mu pošalje profesora Gišu da on pred šefom preuzme odgovornost za pisanje čestitke?! Ili da se nada da Milo neće saznati za čestitku. Ali se bojim da hoće. U tom slučaju, mislim da je Filipu najbolje da Milu predloži da se opravda pred Bajdenom tako što će mu priznati istinu - da Filip u stvari nije legitimni predsjednik države. Da je protivustavno biran treći put, a da su sami predsjednički izbori bili pokradeni. I da on, u stvari, ne predstavlja naš narod. Da je on obični čaj od nane, da ne koristi, ali i ne šteti. Osim u ovakvim iznenadnim situacijama. Kad profesor Giša zakaže. Takođe, Filip bi mogao kupiti Milovu milost obećanjem da će se odreći brata Tome i da na svim budućim zajedničkim susretima lidera regiona neće piti njegovu rakiju, a kod zajedničkog uslikavanja uvijek će birati mjesto na suprotnom kraju od srpskog predsjednika. Plus, Tomi ubuduće ne bi slao čestitke za rođendan 15. februara, kako ne bi skrnavio taj veliki datum naše istorije, već dan kasnije. Jer, ako Raško može da u Ilhamov crnogorski pasoš upiše 15. februar kao datum rođenja, zašto Filip ne bi mogao Tomin birthday pomjeriti samo dan kasnije. Za 16. Eto šta ti je telegram. Može da te nagrdi gore nego metafora.

Pozivam, takođe, Raška da odmah profu Branka vrati u ravnicu i dozvoli mu slobodan upad u Filipov ured. Gdje bi, s obzrom na činjenicu da je zaboravio pištolj, samo izbručio Filipovu sekretaricu, a posebno svog kolegu sa Radmilinog Univerziteta, profesora Gišu. Da vam nije palo na pamet da više pišete ovakve tekstove i čestitke, vikao je profa, pominjući usput ne samo Filipa već i Mila, Roćena i Ranka, koji ni nakon 25 godina neće da mu podrže predlog o prelaznoj vladi kao jedinom rješenju za ekomoniju Azerbejdžana koja je na koljenima. I čija je zvanična valuta za par proteklih nedjelja izgubila skoro polovinu vrijednosti u odnosu na mrski dolar. Ipak, ako ja mogu da savjetujem Filipa umjesto Giše, mislim da bi najbolji izlaz iz novonastale situacije bilo slanje novog telegrama velikom vođi Ilhamu. Koji bi mogao da glasi:

“Dragi g. Predsjedniče, šaljem vam srdačne čestitke povodom Vašeg rođendana, 24. decembra. Taman sam pomislio da kažem kako je Azerbejdžan zahvaljujući Vama danas faktor stabilnosti u svijetu. Htio sam, takođe, bez kurtoazije, da istaknem kako ste Vi lično popločali taj put Azerbejdžana u prosperitetniju i pravedniju budućnost. I kako sam se iz ličnih kontakata mogao uvjeriti da ste Vi jedna inspirativna i izvanredna ličnost. Uz rame mom Šefu Đukanoviću. Ali, dragi Predsjedniče, baš kada sam krenuo da potpišem takav telegram koji mi je dirljivo sročio savjetnik Giša, dobih poziv od uvaženog Potpredsjednika Bajdena. Nadao sam se da me presveti Džozef ne zove zbog tebe, dragi Ilhame, ali sam se bojao i da zove. Iz dužeg telefonskog razgovora shvatio sam da je pukla tikva između dva bratska naroda i da Ameri više ne smatraju Tebe, dragi Ilhame, za svog prijatelja i partnera. Kao našeg Mila. I da si Ti već žestoko uzvratio drskoj Americi, opravdanim i zasluženim sankcijama. U takvoj situaciji, dragi Ilhame, ja Te samo molim da me ne pominješ pred Bajdenom, da tvoja nezavisna agencija Azertag demantuje informaciju o mom prethodnom telegramu-čestitki i da mi se izvini zbog tako grube omaške. Time ćeš mi mnogo pomoći, a ja, među nama i da Bajden ne čuje, i Tebi i Tvojoj ženi i đeci želim sve najbolje u novoj 2016. i da još dugo, dugo vodite ponosnu braću Azere"...

Čudo su metafore. Bravo ti ga, Filipe.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")