Šta je ugled? To je pitanje za Svetozara Marovića koji je dočekao da broji zatvorske rešetke. Ali priča o ugledu tu ne smije stati. Ljudi se moraju edukovati, čak i crnogorsko plemstvo kome je sud potvrdio ugled.
Advokatica Ana Đukanović, premijerova sestra. Je li ona ugledna? Sud je rekao u više navrata kad se žalila na pisanje novina - vi ste gospoja ugledni, jer ste dobitnica nagrada magazina World Finance, The New Economy, itd. Umjesto da naplati štetu za duševne boli, advokatica Đukanović morala se pomiriti sa sudbinom da je javna ličnost, dobitnica prestižnih nagrada u koje ne sumnja čak ni sud.
E, tu sam vas čekao.
Kako će advokatica Đukanović trošiti svoje pare baš me briga. U provjeru datih nagrada mogao sam krenuti i zato što je 2008. Agencija Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, pokupila isti lovor. Kakve su to nagrade što potrefe jednu u moru balkanskih institucija, agenciju na čijem je čelu bio svjetskoj javnosti manje poznati Branko Vujović?
Krenimo redom. Je li ko čuo za ove magazine prije nagrada?
Prema Amazonovom servisu alexa.com koji rangira sajtove World Finance je na 214.520. mjestu, a The New Economy na 517.665 - što ih u prosjeku stavlja u ravan portala IN4S na solidnom vaseljenskom 350.078. mjestu.
Ugled se ne mjeri samo ciframa. Već čujem kritičare alexa.com koji nije sveto pismo i ne može se citirati bez izvjesne rezerve. Osim toga, gospođa Đukanović dobila je više nagrada, pa ako je pogriješio World Finance, kako je moguće da istu grešku napravi i The New Economy?
Lako. Advokatica je zaboravila da nam kaže kako su ta dva svjetska časopisa koji su je nagrađivali - ista firma. World News Media LTD. Sa sjedištem u Londonu. Sa istim ili sličnim video sadržajima na internetu. Na istom serveru. Sa istim bazičnim poslom kojim se prehranjuju - nagradama. Jer, kako drugačije objasniti imovinu World News Media LTD, koja je prošle godine vrijedila 3,8 miliona eura?
Odgovor je dao novozelandski autor, Tim Hunter, biznis novinar koji je nacrtao šemu na osnovu insajd iskustva jednog poslovnog čovjeka. Da skratim priču, Britanci pozovu telefonom ili mejlom, ponude nagradu, ali prvo treba da platiš jedan od medijskih paketa, koji koštaju do 15.000 funti.
Za novac dobijaš niz usluga, poput slikanja na londonskoj berzi. Ako ćeš da zatvoriš njujoršku berzu, onda ti daju čekić da mlatiš po stolu, no za tu počast potreban ti je ugled Filipa Vujanovića, koji mu omogućava funkcija predsjednika države. Na londonskoj berzi, dočim, laureati World News Media LTD dobijaju staklenu skulpturu, kakvih Ana Đukanović u svojoj kancelariji, po zadnjem popisu, posjeduje komada šest.
Nagrada World Finance može se dobiti jedan na jedan. Nađeš se u studiju i rukuješ se sa čovjekom po imenu Hywel Jones, za kojeg piše da je „nakon mnogih godina posvećene službe u BBC-ju prešao u World Finance“.
Stara BBC kuka o kojoj je skoro nemoguće naći onlajn podatak, jer se poznatiji BBC kuvar zove istovjetno i remeti pretragu, dakle ovaj naš gospodin Jones ima oko 35 godina. Nije baš doajen. Ipak, njegove su ruke pune nagrada, pa je bio zadužen i za Overseas Living Luxury Lifestyle Award istoimenog časopisa.
Pogađate, zar ne?
Časopis Overseas living, da se njegoševski izrazim, latica je istog cvijeta, publikacija World News Media LTD, i sad je stvarno red da se kaže ko je vlasnik. Ko je glavni dasa koji je podijelio hiljade nagrada u minulih osam godina (priznanja se daju po državama, tako da samo u bankarstvu jedne godine bude oko 200 dobitnika).
Njegovo ime je Howard James Angel (51) i to je sve što se javnim kanalima može doznati. Upravo tako. Čovjek koji godinama dijeli nagrade na buljuke, kadar da procijeni advokatsku praksu u Boliviji i bankarski sektor u Pakistanu, bog čiji su agenti pronašli Branka Vujovića i pokojnu mu agenciju - e taj skromni čovjek medijski ne postoji.
Moguće da je gospodin Angel posvećen poslu, pa ne želi pažnju novinara. Posao mu svakako nije lak. Nekad i pogriješi, kao 2009. kad je nagradu dao firmi bombaša Harryja Fitzsimonsa, optuženog za pranje IRA novca u Kalabriji, preko mafijaške šeme sa nekretninama vrijednim 450 miliona eura.
Ali, nije sve tako sumnjivo. Još je gore.
Članovi žirija nisu pobrojani na zvaničnim stranicama medija koji ih dijele. Imena su se pojavila u smiješnom PDF-u italijanskog laureata iz 2008. Stručni žiri odaziva se na vrlo obična imena - William Henry, Lao Ping, svi odreda radili su za kompanije bez imena, ili poput Mikea Wearinga, vodili „top časopis“ Industrial Focus, koji ima samo jednu manu. Ne postoji.
Možda je žiri izmišljen kako tvrdi jedan bloger, ali važno je na sajt dovući što više poznatih. Kad pogledaš portal World Finance, vidiš nobelovca na naslovnoj strani, što je valjda dokaz ugleda. Ali na kraju članka postane jasno da nobelovac baš i nije ekskluziva, nego sadržaj plaćen agenciji Project syndicate, po popularnim cijenama koje koristi 486 medija u 153 zemlje.
Kolega Tim Hunter ulovio je još perfidniji mehanizam kupovanja prestiža - nagradiš velike firme da bi podigao vlastiti rejting. Lukavi momci i djevojke iz Londona častili su titulama džinovske kompanije - koga briga što Nike, Samsung, Microsoft i ostali, nagrade World News Media LTD nigdje ne pominju.
Zbog svega pomenutog, nadam se da će odgovorne službe istražiti koliko je Crnu Goru koštala počast Vujovićevoj agenciji. Nadam se i da će se sudovi sa manje povjerenja pozivati na međunarodne nagrade, po cijenu da Ana Đukanović zbog toga prestane da bude javna ličnost i tako opelješi medijske kritičare. Na kraju, kucnuo je čas da odgovorim - šta je ugled?
Nagradu World finance 2012. godine dobila je zambijska banka Zanaco. Iste je godine banka bila pod istragom, na talasu sistemskih provjera koje su počele nakon optužbi da je porodica bivšeg predsjednika Rupije Bande uzela profit od prodaje zambijskog Telekoma.
Staklena statua na stolu u Lusaki i one u kancelariji Ane Đukanović, iako udaljene hiljadama kilometara, imaju vezu koja ih savršeno objašnjava.
To mora da je ugled.
Bonus video:
