Svi imamo iskustvo slaganja slagalice. Od hrpe nepovezanih šarenih djelova kartona, sastavimo traženu sliku. Prema datoj slici cjeline, a nekada samo po sjećanju. Ili, čak, nagađajući kako cjelina izgleda. I stvarnost koju dijelimo sa ostalih šesto dvadeset hiljada građana Crne Gore, velika je slagalica. Zapravo, od istih djelova može se stvoriti više konačnih slika. A svi smo po jedna izdvojena sličica, pojedinačna životna priča, a opet dio cjeline. Ili ne?
U Skupštini je počelo razmatranje predloga Budžeta za 2016. godinu. Budžet je, takođe, jedna od mogućih slika naše zajedničke slagalice. Koliko je prihoda, koliko planiranih rashoda. Kako je podijeljeno i opterećenje i raspodjela. Ali, iz te zajedničke budžetske vreće para, bude i curenja, ispadanja, odlivanja novca na neplanirano. Dobro, u svakom domaćinstvu ima neplaniranih troškova, izbog neočekivanih, radosnih ili tužnih razloga - kako već život namjesti. Ima i u državnom Budžetu, u svakoj potrošačkoj jedinici, neminovna stavka „neplanirani izdaci“. Rezerva za ne daj Bože. Ali, iz godine u godinu povećava se budžetska stavka „plaćanje po sudskim presudama“. Uputila sam predsjedniku Vlade Crne Gore pitanje: „Koliko je novca iz Budžeta isplaćeno građanima, privrednim i drugim organizacijama na ime obeštećenja po sudskim odlukama, prema završnim računima Budžeta za 2012, 2013. i 2014. I prva dva kvartala 2015?“ Drugi dio pitanja, „za koje resore Vlade se vezuju sudski procesi i kakva je tipologija osnovice sudskih presuda“, trebalo je da osvijetli kuda i zašto novac građana ide nepotrebno. Jer, ako neki zaposleni u državnim institucijama rade nestručno, nepravovremeno, pristrasno, osiono, sve je to nezakonito. A presude dolaze zbog nepoštovanja zakona. Onda sve to platimo svi građani poreski obveznici.
Na prvi dio pitanja sam dobila odgovor: 2012. isplata po sudskim rješenjima bila je 13,19 miliona eura; 2013. 23,17 miliona, 2014. 15,47 miliona i u prva dva kvartala 2015. 10,645 miliona eura. Za tri i po godine iz državnog Budžeta otišlo je 62,475 miliona eura. Da je svako u državnim institucijama radio svoj posao po zakonu, stručno i pravovremeno, ovaj novac je mogao biti korisno upotrijebljen. Za podršku preduzetnicima i otvaranje novih radnih mjesta? Za nauku? Za izgradnju škola i vrtića? Za seoske puteve i vodovode? Za... sve ono što kao djelići zajedničke slagalice mislimo da je zajedničko dobro. Ovako je otišlo u zajedničku štetu.
Ali, na drugi dio pitanja potpun odgovor ne dobih. Jer, Centralna banka isplaćuje obeštećenja po sudskim presudama i tipologija se ne vodi precizno. Predsjednik Vlade je saopštio u odgovoru da ovi izdaci idu na teret korisnika Budžeta koji su uzrokovali sudske troškove. Dobro je, a i donekle utješno, što je tako. Ali, potrebne su analize koje bi pokazale „tragove do pećine“. Ne može se iz godine u godinu, ili iz mandata u mandat, biti na čelu resora koji generiše sudske troškove i budžetske gubitke. Ili treba pokretati pitanje lične odgovornosti, po hijerarhiji. Recimo, u 2012. godiniod ukupno 13,19 miliona evra po sudskim rješenjima, Ministarstvo unutrašnjih poslova je ostvarilo 4,63 miliona, sudstvo 2,90 miliona, Ministarstvo pravde 1,85 miliona, Ministarstvo odbrane 1,38 miliona (1,08 miliona po sudskim rešenjima i 0,30 miliona obaveze iz prethodnog perioda), Ministarstvo saobraćaja 0,58 miliona - ukupno 11,34 miliona eura. Pretpostavljam da je preostalih 1, 85 miliona „ostvareno“ po drugim resorima?
Ali, to je i doslovno vrh ledenog brijega. Jer, šta je sa budžetskim izdacima po sudskim presudama u opštinama, u javnim preduzećima, u EPCG, odnosno firmama gdje je većinski državni kapital. Šta je sa štetama po osnovu koncesija (pogledati emisiju Bez granica, Seada Sadikovića o devastaciji rijeke Bistrice), po osnovu kršenja ekoloških propisa, itd.
Istovremeno Crna Gora pregovara o pristupanju EU. Uz stalnu mantru o povećanju (valjda poboljšanju?) „administrativnih kapaciteta“. Iz Evropske komisije poručuju da državnu administraciju treba prepoloviti. Iako nemamo precizan podatak, pominje se broj od oko 30.000 državnih činovnika. Znači, „po kapah“ učešće u gubicima po osnovu sudskih rješenja za tri i po godine bilo 2.082,50 eura po zaposlenom u državnim organima. Ili, da potražimo algoritam odgovornosti. Da to budu ministri, pomoćnici, direktori sve brojnijih direktorata po raznim resorima. Recimo da se od 30000 svede na 3000 odgovornih po hijerarhiji. I eto čistog računa. Neka tih 3000 odgovornih uplate u Budžet po 20825 eura. Jer su uzrokovali sudske sporove potpisujući nezakonita rješenja. Slutim da bi se brzo ustanovilo koji ministri, direktorati, državne uprave i dr. prednjače u „ostvarivanju“ sudskih procesa. Možda bi se sve svelo na 300 ljudi. Opet čist račun - 208.500 eura po visokom državnom zvaničniku. Može u novcu ili nekretninama. Opet slutim, u Budžetu za 2016. troškovi po osnovu sudskih presuda bili bi veoma smanjeni.
Uostalom, blizu je pameti da bi se, ako se prepolovi broj zaposlenih u državnim institucijama, mogli odgovarajuće platiti stručni i odgovorni. Koji bi potpisali sa državom ugovor da za štete nastale njihovim radom odgovaraju i materijalno i krivično. Moralno se podrazumijeva, država se ne smije brukati ličnim propustima bilo koga.
Biće zanimljivo razmatranje Predloga budžeta za 2016, posebno potrošačke jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova. I sa stanovišta povećanih troškova da se mirni građanski protesti proizvedu u nasilne (prekomjerni broj policije i specijalne policije, prekomjerna upotreba sile, prekomjerna upotreba „hemije“, tj. suzavca i još ko zna kakvih otrova, nadoknade za prekovremene časove policiji, povećana potrošnja benzina, itd.) i sa stanovišta broja tužbi građana, koje će se završiti (pred našim ili Evropskim sudom, svejedno) novim isplatama iz državnog budžeta, za obeštećenja građanima.
Građani sve ovo plaćaju, još uvijek.
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore i poslanica u Skupštini CG
Bonus video:
