Nakon gluposti koji je napravio prije nekoliko dana, dolaskom u redakciju Vijesti i neprimjerenim izjavama, vrijeđanjem, žalom za pištoljem koji nije ponio i slično, profesor Radulović se obratio se javnosti.
Očekivao sam da će uraditi jedino što može i mora uraditi častan čovjek - izviniti se javnosti i novinskoj kući Vijesti. Zamoliti za oprost. I, časno, prihvatiti sve posljedice. Kao Marko Antonije iz Kavafijeve pjesme Bog napušta Antonija.
Profesor Radulović je učinio nešto sasvim drugačije - izgovorio je niz uvreda na račin Vijesti, najavio novi pohod, koji uključuje i fizičke obračune... Pazite ovo - “obračunaću se sa njima kao što su i moj đed i otac”. Moram priznati da mi nije poznato da su se profesorovi “đed i otac” obračunavali sa Vijestima. Ne znam kad se to desilo? U proteklim vjekovima ili tu skoro? Nije se lako snaći u diskursu jednog od sto najpamentnijih ljudi na svijetu, kako sam sebe voli da titulira.
Evo kako on opisuje događaj - "Ja sam pošao gore i tražio Ivanovića i njegove poslušnike urednike među kojima je nažalost i moj bivši student. Rekao sam im - od vas gospodo tražim profesionalnost. Sve što znate o meni objavite, ali više nikada slučajno nemojte napisati laž".
Tako Radulović. A, onda, da bi učinio uvjerljivijom svoju verziju događaja, valjda da bi dokazao koliko je nemoguće to što su ispričali svi nazočni profesorovom performansu - Radulović je čelnike Vijesti častio sljedećim formulacijama - fukare i lešinari. Nakon toga možete biti sasvim sigurni u njegovu verziju. Je li pravljena lista stotinu najistinoljubivijih ljudi na svijetu?
Radulović je Vijesti nazvao "medijskom kaljugom" i “posljednjom linijom odbrane Mila Đukanovića”, i pozvao da se taj list - zatvori. Uh, nije lako profesoru. Sa samim sobom. Ova vrsta infantilne potrebe da se ne preuzme odgovornost za učinjeno, već da se, po svaku cijenu, krivica adresira drugome, jasno ocrtava psihološki profil razjarenog profesora. Posebno je ljupko kad se ukaže profesorov istinski demokratski sens - on bi da zatvara medije koji mu nisu po volji.
Zanimljivo je da profesor bira retoriku o Vijestima koja će biti najljepša muzika za uši onoga za kojeg tvrdi da su mu Vijesti posljednja linija odbrane?! Je li neko pravio listu sto najbesramnijih na svijetu?
Na spisku za likvidaciju koji je profesor Radulović saopštio u Vijestima ne nalazi se moje ime, tako da pišući o svemu tome rizikujem da se i ja nađem među onima koji ne samo da nisu po volji raspomamljenog profesora, već moraju biti srećni što profesor nije ponio pištolj. Srećom, izgleda se profesor nalazi i na listi - stotinu najzaboravnijih na svijetu.
Svi smo skloni da nekim ljudima opraštamo više nego što je pametno oprostiti. Kažemo - on je takav, ima neobičan temperament, ima dobru dušu, ali... I slično. Na taj način takvim ljudima niste dali najvažniju informaciju - da treba da se promijene, da rade na sebi. Crnogorski egomani vole i svoje mane da doživljavaju kao bogomdanu datost. Kojoj treba svi drugi, čitav ostatak kosmosa, da se prilagode.
U Srbiji je ministar vojni pred smjenom jer je javno uvrijedio novinarku. Ne samo da se izvinio, već je obećao da će u ostatku života njegova misija bito da se bori protiv nasilja nad ženama. OK, nisam očekivao da će Radulović najaviti da će život posvetiti borbi protiv nasilja nad novinarima, ali, neobično mi je da se predsjednik parlamenta nije oglasio. Ovakvi maniri profesora diskvalifikuju za bilo koju ozbiljnu javnu funkciju.
Oslanjajući se na jednu klišeiziranu floskulu, Radulović je najavio da više neće biti Don Kihot. Ne znam kojim povodom. Očito nije čitao roman - Don Kihot je jedan od najvaspitanijih i najotmjenijih likova svjetske književnosti. Mora da je mislio na Sanča Pansu. I dobro je što više neće biti to. Ako mu je vjerovati.
Bonus video:
