Polakote, Đuro”, vele dbuksovci. Svi su preko noći postali činjenično senzitivni. O da, Ivan Vuković je bačio lapsus. “Aaa, neznalica, predaje o NATO-u a ne zna da je Belgija njegova članica”. Sve se na trenutak zaboravlja, sve prevarne radnje koje gledamo decenijama pošle su u vječnu tamu jer je jedan mladi naučnik pogriješio u javnome nastupu, ne u naučnome radu. Gospodo kritičari, polukritičari i intelektualni dokoličari, pitam vas: kome se od vas nije desilo da nekad pogriješi? Kamere, vrući dijalog i rasprava koja pomalo liči na sholastičarsku: kol'ko konj ima zuba? NATO ili anti-NATO (zašto ne reći Rusija)? Manjak koncentracije i paf, lapsus. Svima ljudskim bićima se desi. Ili ste vi kiborzi? Što je tu strašno?
Ugledni profesor Kovačević je na ovome “famoznom” klipu ispravio Vukovića i onda je ovaj nastavio da obrazlaže svoj stav. Tu dolazimo do suštine. Da nije možda njegov stav problem? Pro NATO stav? Jedna underground alternativa koja raznosi društvene mreže svojim radikalizmom i ekstremizmom, ponaša se kao špalirni red na Golome otoku. Sudi, ali sudi bez skrupula. Đe su sad ona hrišćanska načela da je ljudski praštati? Sve što je Vuković do toga trena i poslije toga trena rekao ili napisao pada u vodu, a njemu se oko vrata stavlja omča neznalice, glupaka i siromašna analitičara. I sve, kako to kod nas obično biva, dobija obrise gadne patetike, nabudžene uravnilovke i seoske domišljatosti - ko će se glasnije nasmijati na nečiju slabost?
Nego, nije Vuković povod za ovaj tekst koliko je to nepostojanje zdravog, kritičkog mišljenja. Danas u Crnoj Gori nije teško obući dres intelektualca: par statusa na fejsu ili kakav portal intervju. Vi ste već Hegel. A Vuković je recimo doktor. I naučni radnik. Ako hoćete da sudite o njegovome znanju, uzmite njegove naučne i stručne radove, pa onda interpretirajte i metodološki preispitujte, jer sigurno u svome doktoratu nije stavio da je Belgija neutralna zemlja. On je ovđe ispao kolateralna šteta medijskoga rata kojega nijesmo svjesni. Gerila i opresori su se preselili u kompjuter, a mašinke je zamijenila tastatura.
Jedan krupan spoljnopolitčki okvir rasporio nas je iznutra nanovo, po ko zna koji put. I umjesto da sada puštamo ljude da slobodno kažu ono što misle (jer je u pitanju viđenje budućnosti Crne Gore), mi ih automatski masakriramo i gazimo po njihovom elektronskom mesu. Da gospodo, mesu! Internet je svakavoj gluposti omogućio da postane javna, pa su reakcije na Vukovićevu pogrešku ličile na onu babu koja je dodavala ćepanicu za lomaču Jana Husa. Ona nije znala zašto je Hus optužen niti se razumjela u teološke raspre, ali je znala da je Hus grešnik.
Jedna od najčešćih zamjerki adresiranih na račun Vukovićeva lapsusa bila je njegova profesija - predavač na Univerzitetu Crne Gore. Aham. Pa đe bijaste sokolovi, tigrovi, lavovi i delfini da skočite ovako na crnogorsku vlast kad je najavila da će prepoloviti budžet državnom Univerzitetu? Što ovo čudo ne činjeste kad su počele da kruže priče da pojedini profesori sa toga istoga Univerziteta predaju po 37 predmeta? Kako ne organizovaste protest protiv odliva državnoga novca privatnim univerzitetima? Što se ovako ne solidarišete i stopirate totalnu rasprodaju Crne Gore? Ne. Mnogo je lakše śeđet doma i loviti nečije slabosti, živeći u predivnoj DPS stvarnosti na krilima groteske. Odvratno je posmatrati ovu kaljugu od naše duhovne svakodnevice. I u svemu tome razapinjati mladoga naučnika zbog jedne jebene greške koju svako od nas pravi, pogrdno ga nazivajući po stricu. Vele “Miškov mali”. Nije to “čojstvo” na koje se tradicionalistički pozivate kad vam fali argumenata, nije to “junaštvo” od kojega živi vaš nesrećni Selfie-ego (mada, oni su mit, bolje bi bilo da govorimo “nesojstvo i kukavičluk”). Plemenska svijest ovđe je bila jača od one humane. Nije Ivan Vuković kriv što ima strica koji je u DPS-u, niti je taj stric Ivan Vuković, razgraničite više to. Ako sam ja četnik, ne znači da je to i moj rođeni brat. Ili stric.
Dvostruke mjere su izgleda naše prokletstvo. Što bi se desilo da je Vuković igrom slučaja protiv NATO integracija. Ili oni koji ne dijele njegovo mišljenje nikada ne griješe. Kol'ko je samo lapsusa u svojoj istoriji dugoga trajanja ispuštio Amfilohije? Kol'ko su garniture DPS-a? Kol'ko opozicija? Kol'ko smo svi mi? I od svih mogućih ljudi, naše elektronsko stratište našlo je da satanizuje nekoga ko ne dolazi iz ekipe koja nam učinila ovo od države. Jer Vuković nije Babović, a ni Vlahović, to je bar dokazao. Iznad grobnice koju ste mu pripremili stanite i posmatrajte njeno dno. Onda se śetite svake greške koju ste napravili. Neka svaka greška personifikuje jedan cvijet. Viđećete – težina nagomilanoga cvijeća odvući će vas u raku. E sad, ako ste hrišćani, ne brinte: za takve je carstvo nebesko.
Autor je istoričar
Bonus video:
